Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Jasna Diklić | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 8. mart 1946 |
Jasna Diklić (rođena 8. marta 1946) bosanskohercegovačka je pozorišna i filmska glumica.
Jasna Diklić je rođena 8. marta 1946. godine u Sarajevu. Kao kći glumice i lutkarske rediteljice Amalije praktično je prohodala u teatru, no, svoje prve glumačke korake načinila je na sceni sarajevskog Malog pozorišta gdje se odvijala praktična nastava znanog Dramskog studija Festivala malih i eksperimentalnih scena MESS, čijoj je prvoj generaciji i sama pripadala, da bi glumu diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci, 1969. godine, no, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će promijeniti ime u Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrljenicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Paula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, kao i uloge u Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
Oba lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući sa režiserom Dubravkom Bibanovićem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, Sklonište, kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. Za ovu ulogu proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH.