Kīlauea je jedan od pet vulkana havajskih ostrva. Kīlauea u prevodu znači "mnogo izbacivati", a što se odnosi na njegove česte izljeve lave. Jedan je od najaktivnijih štitastih i turistički najposjećenijih vulkana na Zemlji.
Dugi periodi eksplozivnih (u kojima dominira tefra) i efuzivnih (u kojima dominira protok lave) smjenjivali su se u Kilauei u posljednjih 2500 godina. Naučnici su zaključili da je stil erupcije određen količinom magme koja se dovodi u vulkan. Kada je zaliha magme velika, kaldera na vrhu ispunjava i hrani voluminozne tokove lave iz otvora vrha i zona rasjeda. Kada zalihe magme opadnu, kaldera se urušava. Kada je pod kaldere dovoljno dubok da se nalazi na ili blizu dna (oko 500 m (1640 ft) dublje nego što je sada), voda može prodrijeti u ventilacijski otvor i izazvati eksplozije pare. Na kraju, zaliha magme se povećava i efuzivne erupcije dominiraju jer mnogi tokovi lave ispunjavaju kalderu i izbijaju iz zona rasjeda (rascjepa).[1]
Erupcije su česte, a zapisi o tome sežu do 1820. godine. Jedna od najspektakularnijih erupcija Kīlauea desila se 1959. godine kada je lava izbacivana gotovo 580 metara u zrak. Od 1983. godine vrela crvena lava izlazi gotovo neprestano. Svojim erupcijama Kīlauea je uništila tri priobalna grada ali je svojim izlijevanjem u okean stvorila stotine hektara nove zemlje.[2] Jedna od tih erupcija je 1990. godine ribarski gradić Kalapana prekrila desetometarskim slojem lave. Samo nekoliko građevina je ostalo sačuvano.[3]
Oko 90% površine Kīlauea čine izljevi lave mlađi od 1.000 godina; dok je oko 70% te površine mlađe od 600 godina. Samo u 20. vijeku bilo je 45 registrovanih erupcija.