Karađoz-begova džamija

Karađoz-begova džamija
Karađoz-begova džamija
Položaj Karađoz-begove džamije u Bosni i Hercegovini
Osnovne informacije
Lokacija	Mostar
Geografske koordinate	43°20′28″N 17°48′50″E / 43.341233°N 17.813846°E / 43.341233; 17.813846
Religija	Islam
Država	Bosna i Hercegovina
Oznaka baštine	Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)	Mimar Sinan
Arhitektonski tip	Džamija
Arhitektonski stil	Klasični osmanlijski
Osnivač	Mehmed-beg Karađoz
Specifikacije
Dužina	13 m
Širina	13 m
Kupole	1
Visina kupole (vanjska)	16,49 m
Visina kupole (unutrašnja)	15,89 m
Prečnik kupole (vanjski)	10,72 m
Munare	1
Visina munare	34,5 m[1] 35,8 m[2]
Materijali	Kamen

Karađoz-begova džamija (Zaim Hadži Mehmed-bega Karađoza džamija) najveća je i jedna od najljepših džamija u Hercegovini. Nalazi se u Mostaru, na uglu Ulice braće Fejića i Karađoz-begove ulice.

Historija

Izgrađena je 1557-1558. godine prema nacrtima poznatog osmanlijskog arhitekta Sinana. Džamija se spominje u savremenoj listi Sinanovih radova, kao jedina građevina koju je ovaj veliki arhitekta projektirao u Bosni i Hercegovini.

Nadzornik i glavni donator bio je mostarski mecena Mehmed-beg Karađoz, brat osmanlijskog vezira Rustem-paše Opukovića. Bio je veliki dobrotvor, koji je u svojoj zadužbini ostavio, osim džamije i medrese, i tri mekteba, imaret i musafirhanu, tri mosta i više hanova. Također je, za izdržavanje svojih zadužbina, ostavio i 42 dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana (kožara), imaret, 6 mlinova, 2 stupe, nešto zemlje i 300.000 osmanskih dirhema. Ovi objekti su građeni u Mostaru, Konjicu, Potocima, Buni, Lištici, Blagaju i Čičevu^[3] Uz džamiju je izgradio i medresu (vjersku školu), kao i druge objekte u Mostaru.

Pretrpjela je velika oštećenja u ratu u Bosni i Hercegovini, ali je tokom restauracije Starog mosta i starog jezgra grada Mostara od 2002. do 2004. obnovljena i otvorena u julu 2004. Uvrštena je u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.

Opis

Karađoz-begova džamija je potkupolna džamija sa trijemom pod malim kupolama, vanjskim trijemom sa munarom, koja je ispod šerefe ukrašena stalaktitima. Centralni prostor džamije je omeđen zidovima (tenelija) debljine 1,14 m, koji čine pravilan kubus vanjskih dimenzija bez trijema 13,00x13,00 m (unutrašnje dimenzije 10,8x10,8 m). Centralni prostor je presvođen kupolom sa tjemenom na visini od 15,89 m od kote poda džamije, i vanjske visine do alema 16,49 m. Velika i prilično udubljena kupola prečnika 10,72 m oslanja se na osmokutni tambur. Prijelaz iz kvadratne osnove centralnog dijela u kružni tambur je riješen pomoću ugaonih stalaktita (kamene stalaktitima ukrašene konzole), polukalotastih trompi (po tri u svakom uklu) sa blago prelomljenim čeonim lucima i osam sfernih trouglova. Sve kupole su prekrivene olovnim limom.

Četrnaestostrani kamena munara je visine do alema 34,50 m. i prigrađena je uz desni vanjski zid. Iima 94 kamene stube, a šupljina prostora iznosi 1,40 m. Postoje dva ulaza na munaru. Dekorativna kamena plastika se javlja i na postolju minareta koje je urađeno u vidu četrnaestostrane prizme. Šerefe je smješteno na visini od 24,37 m i bogato je dekorirano.

Slikana dekoracija

Karađoz-begova džamija spada u red malog broja džamija na Balkanu sa sačuvanim originalnim slikarstvom. Slikani slojevi se često preklapaju jedni preko drugih - od prvobitnih arabeski pa do kasnoosmanskog baroka. Utvrđeno je da džamija sadrži četiri različita slikana sloja iz raznih perioda, tj. da je svakih 100-150 godina iznova bila ukrašena motivima. Prva tri su urađena u periodu osmanske, a posljednji u periodu austrougarske uprave.

Arabeskno slikarstvo XVI stoljeća, što je do sada otkriveno u Bosna i Hercegovina, nalazi se u Aladža džamiji u Foči, Karađoz-begovoj džamiji u Mostaru i Ferhadiji džamiji u Sarajevu. Sve te arabeske posjeduju vrhunske vrijednosti arabesknog slikarstva i u mnogo čemu sadrže zajedničke karakteristike: tehnike i način rada, prikazane predstave, stilizacija istovjetnih motiva i arabeskno, virtuozno izveden crtež (rukopis), izveden u jednom potezu četkice čija tanka linija odlikuje glavnu kvalitetu arabeski. Izvjesno je da su ovako vrijedna djela mogli stvoriti vrhunski slikari sa velikim iskustvom. Njihova djela sadrže sve odlike iranskog, tj. turskog arabesknog slikarstva.

Drugi slikani sloj (braon sloj) koji pripada vjerojatno kraju XVII ili početku XVIII stoljeća, smješten je u prizemlju objekta na svim kamenim okvirima otvora (tranzene), mihrabu, ulaznom portalu sa unutrašnje strane, na horizontalnoj kamenoj gredi mahvila i na ulaznom otvoru u minaret. Sloj je sastavljen od floralnih motiva, a odlika mu je svijetli braon kolorit.

Treći slikani sloj (osmanski barok) može se staviti u period prve polovice XIX stoljeća i prekriva cijelu džamiju. Najviše je sadržan i u dobro očuvanom stanju. Kolorisanje je izvedeno u raznobojnim tonovima plave, zelene, crvene, žute... U kupoli se sastoji od osam floralnih vijenaca, koji se rasprostiru od centralne rozete ka osam otvora na tamburu.

Četvrti slikani sloj (šablonsko slikarstvo), ujedno i najmlađi, nastao je 1909. godine i prekrivao je cijelu džamiju. Očišćen je 1990. godine zato što se ispod njega nalazila starija i vrijednija slikana dekoracija. On se sastojao od geometrijske plošne ornamentike i raznolikog kolorita.

Otkrivena ornamentika je relativno dobrog stanja, izuzev onih površina što su bile izložene jačem djelovanju vlage. Očuvani bojeni sloj je intenzivnog tonaliteta, čistih i svježih boja. Neki ornamenti, po načinu izvedbe i stilizaciji, imaju dosta sličnosti sa narodnim vezom. Gotovo svi prikazani motivi su prepoznatljivi u hercegovačkom krajoliku: smokva, nar, čempres, cvijeće, grožđe i drugo, pa se nameće zaključak da je i autor ovih djela potječe iz hercegovačkog podneblja

Poslije uklanjanja naslaga boja sa zidova džamije pojavili su se natpisi koji pripadaju ranijim dekoracijama džamije.

Galerija

• 
  Unutrašnjost
• 
  Detalj sa osmanlijskim ukrasima u kupoli sa medaljonom u njenom središtu
• 
  Pogled iz drugog ugla
• 
  Noćna fotografija

Literatura

• Dr. Ćorović, Vladimir, Mostar i njegova Srpska pravoslavna opština, Izdanje Srpske pravoslavne opštine Mostar, Beograd, 1933.
• Muhamed Mujić, "Stari mostarski vodovod", Naše starine, godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, br. XIII, Sarajevo, 1956.
• Radomir Stanić i Meliha Sandžaktar, "Konzervacija Karađoz-begove medrese u Mostaru", Naše starine, br. XI, Sarajevo, 1967.
• "Četvrt stoljeća službe zaštite spomenika kulture i prirode u Bosni i Hercegovini", Naše starine, br. XIII, Sarajevo, 1972.
• Madžida Bećirbegović, "Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini", separat iz Priloga za orijentalnu filologiju XX-XXI, Sarajevo, 1974.
• Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza B – valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.
• Hivzija Hasandedić, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1980.
• Zavod za prostorno uređenje Mostar, Urbanistički plan Mostara, "Sinteza", Mostar, 1982.
• Andrej Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.
• Amir Pašić, Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara; Koliko je stârā stambena arhitektura Mostara autohtona pojava, doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
• Andrej Andrejević, "Neimar Hajredin i njegov rad u Hercegovini", Hercegovina, časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, br. 7-8, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1990.
• Amir Pašić, Islamic Architecture in Bosnia and Hercegovina, Organisation of the Islamic Conference (OIC), Research Centre for Islamic History, Art, and Culture (IRCICA), Istanbul, 1994.
• Evlija Čelebija, Putopis (odlomci o jugoslavenskim zemljama), "Sarajevo Publishing", Sarajevo, 1996.
• Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, "Sarajevo Publishing", Sarajevo, 1998.
• Dr. Ekrem Hakki Ayverdi, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, knjiga III, Istanbul, 2000.
• Nihad Bahtijarević, "Istraživački radovi na zidnom slikarstvu Karađoz-begove džamije u Mostaru", Hercegovina, br. 11-12, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2000.
• Hivzija Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medžlis Islamske zajednice Mostar, Mostar, 2000.
• Grad Mostar, Općina Stari grad, The Aga Khan Trust for Culture, Geneva & World Monuments Fund, New York, Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog grada u Mostaru, World Monuments Fund, New York City, 2001.
• Zlatko Zvonić, "Slikarstvo džamija Mostara", Likovna pozornica Mostara, Centar za kulturu, Mostar, 2001.
• Gradski zavod za zaštitu kulturnog-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, Rad Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar u periodu od 1994. do 2003. godine (brošura), Mostar, 2003.
• City of Mostar, The Old Town in Mostar – Management Plan, Mostar, 2003.
• Numanagić, Hazim, Izvještaj o snimanju objekta Karađoz-begove džamije u Mostaru, Sarajevo, 2004.

Reference

1. "Graditeljska cjelina Karađoz-begove džamije (Zaim Hadži Mehmed-bega – Karađoza džamija) u Mostaru". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenija Bosne i Hercegovine. 4. 5. 2004. Arhivirano s originala, 22. 2. 2021. Pristupljeno 19. 1. 2014.
2. Čaušević, A.; Kuljuh, N.; Rustempašić, N. (2011). Brebbia, C. A.; Binda, L. (ured.). "Influence of mechanical properties on the stability and safety of masonry sacral towers structures". Structural Studies, Repairs and Maintenance of Heritage Architecture XII. Southampton, UK: WIT Press: 437.
3. "Karađoz-begova džamija u Mostaru". Komisija za nacionalne spomenike. Arhivirano s originala, 22. 2. 2021. Pristupljeno 4. 5. 2017.

Vanjski linkovi

Portal Bosna i Hercegovina

• Zvanična stranica medžlisa IZ Mostar
• Zvanična stranica grada Mostara Arhivirano 21. 9. 2020. na Wayback Machine
• Zvanična stranica komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine