Korintski red

Korintski red

Korintski red je jedan od tri reda organizacionog sistema klasične arhitekture. Druga dva reda su dorski i jonski. Postoje također i dva niža reda, deblji toskanski red i bogatija varijanta korintskog, složeni red.

Smatra se da je korintski red izmislio arhitekt Callimachus (fonol.:Kalimakus), koji je bio inspirisan izgledom posvijetne korpe koja je bila ostavljena na grobu mlade djevojke. Po Vitruviusu, pletena korpa je bila isprepletena sa biljkom akantus, koja je tu izrasla miješajući listove biljke sa vezom korpe.

Korintski kapitel se može smatrati obogaćenom verzijom jonskog kapitela, mada su jonski detalji, kao što su uvojci, znatno ublaženi i smanjeni, te postavljeni na uglovima u odnosu na izražene autentične detalje korintskog kapitela, kao što su stilizovani listovi akantusa. Listovi akantusa na korintskom kapitelu su različito izraženi u različitim kulturama gradnje.

Za razliku od dorskog i jonskog kapitela, korintski kapitel nema vrat, već samo prstenastu astragalnu profilaciju ili traku koja formira osnovu kapitela kao konotacija na legendarnu gore opisanu Korpu.

Korintski stub je gotovo uvijek kaneluriran. Ako nije, obično postoje dobri razlozi zašto su kanelure izostavljene (obično finansijski razlozi). Na korintskim stubovima kanelure su ponekad i ukrašene.

U svojim proporcijama korintski stub je sličan jonskom stubu, mada može biti vitkiji, dok se u biti najviše razlikuje sa svojim autentično skulpturisanim kapitelom. Abakus iznad kapitela ima udubljene stranice kako bi se slagao sa izvijenim uglovima kapitela, te može imati i rozetu na osi svake strane.

Arhitrava je podijeljena u dva ili tri dijela, koji mogu biti jednaki ili mogu imati zanimljive proporcionalne odnose među sobom. Iznad obične nedekorisane arhitrave sjedi friz, koji može biti bogato skulpturisan sa produženim dizajnom. Iznad toga, profilacija glavnog vijenca je slična jonskom redu. Ako je glavni vijenac veoma dubok, može biti ojačan ornamentalnim rešetkama postavljenim u seriji ispod glavnog vijenca.

Najstariji primjer korintskog stuba je Hram Apola u Bassae u Arkadiji od oko 450. – 420. p. n. e. Korintski stub nije bio dio nijednog reda u ovom hramu koji ima dorski red oko hrama i jonski unutar cele. Misteriozno, jedan korintski slobodno stojeći stub se nalazi u samom centru cele, a njegova svrha je stvar debate među arheolozima, kod kojih je jedna teorija da je stub možda bio jedna vrsta "posvijetnog stuba".

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]