Kranjska kobasica

Kranjska kobasica

Kranjska kobasica (slovenski: kranjska klobasa, njemački: Krainer Wurst) je vrsta kobasice rasprostranjena u Sloveniji i Austriji. Porijeklo imena je od historijske austro-ugarske pokrajine Kranjske, koja se danas nalazi u Sloveniji.

Zaštićena marka

[uredi | uredi izvor]

Od 2012. godine Slovenija je kranjsku kobasicu proglasila proizvodom sa geografski zaštićenom markom,[1][2] što je u Austriji dovelo do negodovanja, zbog mogućnosti da se austrijski proizvod pod tim imenom neće moći proizvoditi i prodavati.[3] Zajednički je doneseno kompromisno rješenje, da njemački nazivi Krainer Wurst, Käsekrainer, Schweinskrainer, Osterkrainer i Bauernkrainer i dalje budu dozvoljeni,[1] ali da ne mogu biti unijeti u Listu tradicionalnih austrijskih namirnica. Poslužuje se podgrijana uz senf, svježe ribani hren, zemičku ili šnitu crnog kruha.

Recept

[uredi | uredi izvor]

Kranjska kobasica sadrži grubo mljeveno meso sa 68% svinjetine, 12% govedine i najviše 20% slanine. Jedini dozvoljeni začini su 5% voda, so, bijeli luk i biber. Meso se sitni na komade 10 do 13 mm, a slanina na 8 bis 10 mm. Izmješana masa se puni u svinjska crijeva prečnika 32 do 36 mm. Od toga se formira 12 do 16 cm dugački par kobasica, koji teže od 180 do 220 grama. Parovi se povezuju drvenim štapićem, vruče se dime i na 70 °C obrađuju.[4]

Varijante

[uredi | uredi izvor]
Käsekrainer

Jedna varijanta kranjske kobasice je Käsekrainer (u slobodnom prijevodu: sirna kranjska kobasica) koja u originalnom receptu sadrži 10 do 20% sira (napr. ementalera) u malim komadima. Izmišljena je u Austriji 1971.[5] i u standardnoj je ponudi u bečkim kioscima za kobasice. Može se kuhati, peći ili pržiti. Prije pripravljanja se ne bi trebala bosti, jer će prilikom pečenja iscuriti topljeni sir, kao ni peći na visokoj temperaturi, da sir ne bi izgorio i promijenio ukus. Käsekrainer ne treba zamjeniti sa Berner Würstel (u slobodnom prijevodu: Bernerova kobasica). Käsekrainer se zbog iscurenog sira koji prilikom pripravljanja tačkasto ostaje na površini u Bečkom dijalektu naziva "Eitrige" (od njemačke riječi Eiter za gnoj.) Poslužuje se sa senfom, svježe ribanim hrenom, ali i sa senfom i kečapom, ponekad posuta curry začinom. Može se dobiti kao Käsekrainer-hotdog, sa jednom kobasicom u vekni bijelog kruha sa senfom ili kečapom.

Nematerijalna kulturna baština

[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno pripravljanje kranjske kobasice, proglašeno je 20. decembra 2012. godine kao Nematerijalna kulturna baština Slovenije.[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Die Presse 2012.
  2. ^ Službeni list Europske unije 2012.
  3. ^ Sedlaczek, Robert; Badegruber, Reinhardt. Wiener Wortgeschichten: Von Pflasterhirschen und Winterschwalben (jezik: njemački). 2012: Haymon Verlag. str. 45. ISBN 978-3-7099-7538-1. Pristupljeno 19. 4. 2021.CS1 održavanje: lokacija (link)
  4. ^ Pravilnik o Kranjski klobasi 2008.
  5. ^ Fast Food: Echt fett. Was ist „gesünder“? Burger, Burenwurst, Kebab oder Käsekrainer? Arhivirano 27. 12. 2014. na Wayback Machine Profil 2007 (38), S. 118.
  6. ^ Kulturne dediščina 2012.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]