Kvantna teleportacija

Kvantna teleportacija je tehnika za prijenos kvantnih informacija od pošiljaoca na jednoj lokaciji do primaoca na nekoj udaljenosti. Dok se teleportacija obično prikazuje u naučnoj fantastici kao sredstvo za prijenos fizičkih objekata s jedne lokacije na drugu, kvantna teleportacija prenosi samo kvantne informacije. Pošiljalac ne mora znati određeno kvantno stanje koje se prenosi. Štaviše, lokacija primaoca može biti nepoznata, ali klasične informacije moraju biti poslane od pošiljaoca do primaoca da bi se teleportacija završila. Budući da se klasične informacije moraju slati, teleportacija se ne može dogoditi brže od brzine svjetlosti.

Jedan od prvih naučnih članaka koji istražuju kvantnu teleportaciju je "Teleporting an Unknown Quantum State via Dual Classical and Einstein-Podolsky-Rosen Channels (Teleportiranje nepoznatog kvantnog stanja putem dvojnih klasičnih i Einstein-Podolsky-Rosen kanala)"[1] koji su objavili C. H. Bennett, G. Brassard, C. Crépeau, R. Jozsa, A. Peres i W. K. Wootters 1993. godine, u kojoj su koristili metode dvostruke komunikacije za slanje/primanje kvantnih informacija. Eksperimentalno su ga 1997. godine realizovale dvije istraživačke grupe, predvođene Sanduom Popescuom i Antonom Zeilingerom.[2][3]

Eksperimentalna određivanja[4][5] kvantne teleportacije napravljena su u sadržaju informacija - uključujući fotone, atome, elektrone i superprovodljive krugove - kao i na udaljenosti od 1.400 km (870 mi) je najveća udaljenost uspješne teleportacije grupe Jian-Wei Pan koristeći Micius satelit za svemirsku kvantnu teleportaciju.[6]

Dijagram osnovnih komponenti koje se koriste za kvantnu teleportaciju
Dijagram za kvantnu teleportaciju fotona

Prvi put teoretski predložena 1993. godine, kvantna teleportacija je od tada demonstrirana u mnogo različitih oblika. Provedena je korištenjem dvostepenih stanja jednog fotona, jednog atoma i zarobljenog iona – između ostalih kvantnih objekata – i korištenjem dva fotona. Godine 1997. dvije grupe su eksperimentalno postigle kvantnu teleportaciju. Prva grupa, predvođena Sanduom Popeskuom, bila je bazirana u Italiji. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je eksperimentalna grupa koju je predvodio Anton Zeilinger.

Reference

[uredi | uredi izvor]

Specifično

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Bennett, Charles H.; Brassard, Gilles; Crépeau, Claude; Jozsa, Richard; Peres, Asher; Wootters, William K. (29. 3. 1993). "Teleporting an unknown quantum state via dual classical and Einstein-Podolsky-Rosen channels". Physical Review Letters. 70 (13): 1895–1899. Bibcode:1993PhRvL..70.1895B. doi:10.1103/PhysRevLett.70.1895. PMID 10053414.
  2. ^ D. Boschi; S. Branca; F. De Martini; L. Hardy; S. Popescu (1998). "Experimental Realization of Teleporting an Unknown Pure Quantum State via Dual Classical and Einstein-Podolsky-Rosen Channels". Physical Review Letters. 80 (6): 1121–1125. arXiv:quant-ph/9710013. Bibcode:1998PhRvL..80.1121B. doi:10.1103/PhysRevLett.80.1121.
  3. ^ Bouwmeester, Dik; Pan, Jian-Wei; Mattle, Klaus; Eibl, Manfred; Weinfurter, Harald; Zeilinger, Anton (11. 12. 1997). "Experimental quantum teleportation". Nature (jezik: engleski). 390 (6660): 575–579. arXiv:1901.11004. Bibcode:1997Natur.390..575B. doi:10.1038/37539. ISSN 1476-4687.
  4. ^ A bot will complete this citation soon. Click here to jump the queue arXiv:[1].
  5. ^ Chang, Kenneth (17. 6. 2004). "Scientists Teleport not Kirk but an Atom". New York Times.
  6. ^ Ren, Ji-Gang; Xu, Ping; Yong, Hai-Lin; Zhang, Liang; Liao, Sheng-Kai; Yin, Juan; Liu, Wei-Yue; Cai, Wen-Qi; Yang, Meng (9. 8. 2017). "Ground-to-satellite quantum teleportation". Nature (jezik: engleski). 549 (7670): 70–73. arXiv:1707.00934. Bibcode:2017Natur.549...70R. doi:10.1038/nature23675. ISSN 1476-4687. PMID 28825708.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]