Livada je stanište pokriveno travama i ostalim nedrvenastim biljkama (travnjak).[1]
Livade su ekološki značajne, jer su otvorena, sunčana područja koja privlače i podržavaju floru i faunu koja ne može uspijevati u drugim uvjetima. Mogu biti prirodno ili vještački stvorene odstranjivanjem grmlja ili šuma. Često su domaćin mnoštva divljači, pružajući područja za udvaranje, gniježđenje, prikupljanje hrane, a ponekad i utočište ako je vegetacija dovoljno visoka. Mnoge livade podržavaju širok spektar divljih cvjetnica, što ih čini izuzetno značajnim za insekte poput pčela i drugih oprašivača, a time i za održivost cijelog ekosistema.
U poljoprivredi, livada je travnjak koji nije vještčki fomiran za ispašu domaće stoke, već je dozvoljeno da biljke rastu nekontrolisano, kako bi se proizvelo sijeno.
Širom Evrope, pojam livada se obično koristi u svom izvornom smislu koji znači sjenokosnu površini, kao travnjak za (najmanje jedno) godišnje košenje u ljeto za pripremu sijena. Poljoprivredne livade su obično nizijska brdska i planinska polja na kojima se kosi sijeno ili održava pašnjačka trava samoniklih ili ručno zasijanih sjemena. Tradicijske livade za sijeno su uobičajene u seoskim područjima Evrope, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Površine pod livadama se sve brže smanjuju. Tako, naprimjer, neki ekolozi navode da je tokom prošlog stoljeća, Britanija izgubila oko 97% svojih sjenokosnih livada.[2] Sličan opis kao za sjenokosne livade vrijedi i za pašnjake, koji se od njih razlikuju po tome što bujaju tokom ljeta, a nije dozvoljeno da se periodično kose za sijeno.[3] Pašnjak se može odnositi i na bilo koje zemljište koje se koristi za ispašu, a u širem smislu termin se ne odnosi samo na travu za ispašu, nego i na netravnjačka staništa, kao što su nekultivirane površine, vrijesište i šumski pašnjak. Termin travnjak, koristi se za opis i sjenokosnih livada i travnatih pašnjaka.
Specifičnost poljoprivredne prakse u odnosu na livade može se shvatiti na razne načine. Kao što je pomenuto, mogle bi biti definirane kao površina za proizvodnju sijena ili pružanje hrane za ispašu stoke, ali i stvaranje prostora za voćnjake ili proizvodnju meda.[4]