Ljubinje | |
---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
Opština Ljubinje | |
Općina Ljubinje u Bosni i Hercegovini | |
Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
Koordinate: 42°57′04.4″N 18°05′14.2″E / 42.951222°N 18.087278°E | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Vlada | |
• Načelnik | Stevo Drapić[1] (SDS) |
Površina | |
• Općina | 341,33 km2 |
• Naseljeno mjesto | 15,34 km2 |
Stanovništvo (2013) | |
• Općina | 3.511 |
• Općina (gustoća) | 10,29 /km2 |
• Naseljeno mjesto | 2.595 |
• Naseljeno mjesto (gustoća) | 169,17 /km2 |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Poštanski broj | 88 380 |
Pozivni broj | (+387) 59 |
Matični broj | 213063[2] |
Matični broj općine | 20338 |
Veb-sajt | www |
Ljubinje je naseljeno mjesto i općina koja se nalazi u istočnom dijelu Hercegovine na putu između Trebinja i Mostara.
Prvi put se u pisanim izvorima spominje u 14. vijeku. Područje Ljubinja prepoznatljivo je po vlaškim skupinama i nekropolama stećaka koji ukazuju na srednjovjekovnu životnost. Razvijeno je bilo stočarstvo i prateća trgovina stokom kako to pokazuje primjer Raja Bratoslavića iz Ljubinja koji je 1352. prodao jednu tovarnu životinju u Dubrovniku. Mladići sa ovog područja odlaze na službu i izučavanje zanata na obližnje dubrovačko područje kako to pokazuje primjer Ratka Miločića iz 1393. godine. Na početku osmanske vladavine na ovim podrucjima Ljubinje je bilo centar za istočnu Hercegovinu čije su ingirencije dosezale na istoku do granice sa Crnom Gorom i na zapadu do Mostara, obuhvatajući i Mostar.
Sastav stanovništva – općina Ljubinje | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013.[3] | 1991. | 1981.[4] | 1971.[5] | 1961.[6] | |||
Osoba | 3 511 (100,0%) | 4 172 (100,0%) | 4 516 (100,0%) | 4 837 (100,0%) | 5 476 (100,0%) | ||
Srbi | 3 469 (98,80%) | 3 748 (89,84%) | 3 840 (85,03%) | 4 170 (86,21%) | 4 744 (86,63%) | ||
Bošnjaci | 12 (0,342%) | 332 (7,958%)1 | 407 (9,012%)1 | 532 (11,00%)1 | 587 (10,72%)1 | ||
Hrvati | 10 (0,285%) | 39 (0,935%) | 55 (1,218%) | 62 (1,282%) | 105 (1,917%) | ||
Crnogorci | 5 (0,142%) | – | 24 (0,531%) | 16 (0,331%) | 23 (0,420%) | ||
Nisu se izjasnili | 5 (0,142%) | – | – | – | – | ||
Ostali | 5 (0,142%) | 34 (0,815%) | 11 (0,244%) | 16 (0,331%) | 5 (0,091%) | ||
Muslimani | 2 (0,057%) | – | – | – | – | ||
Nepoznato | 2 (0,057%) | – | – | – | – | ||
Jugoslaveni | 1 (0,028%) | 19 (0,455%) | 159 (3,521%) | 17 (0,351%) | 11 (0,201%) | ||
Romi | – | – | 17 (0,376%) | 8 (0,165%) | – | ||
Albanci | – | – | 3 (0,066%) | 1 (0,021%) | 1 (0,018%) | ||
Slovenci | – | – | – | 13 (0,269%) | – | ||
Makedonci | – | – | – | 2 (0,041%) | – |
Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Ljubinje | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013.[3] | 1991. | 1981.[4] | 1971.[5] | 1961.[6] | |||
Osoba | 2 595 (100,0%) | 2 265 (100,0%) | 1 660 (100,0%) | 796 (100,0%) | 621 (100,0%) | ||
Srbi | 2 567 (98,92%) | 2 114 (93,33%) | 1 448 (87,23%) | 710 (89,20%) | 564 (90,82%) | ||
Hrvati | 8 (0,308%) | 3 (0,132%) | 5 (0,301%) | 5 (0,628%) | 14 (2,254%) | ||
Crnogorci | 5 (0,193%) | – | 22 (1,325%) | 8 (1,005%) | 5 (0,805%) | ||
Ostali | 5 (0,193%) | 28 (1,236%) | 1 (0,060%) | – | 3 (0,483%) | ||
Bošnjaci | 4 (0,154%) | 103 (4,547%)1 | 74 (4,458%)1 | 49 (6,156%)1 | 34 (5,475%)1 | ||
Nisu se izjasnili | 4 (0,154%) | – | – | – | – | ||
Jugoslaveni | 1 (0,039%) | 17 (0,751%) | 107 (6,446%) | 16 (2,010%) | 1 (0,161%) | ||
Nepoznato | 1 (0,039%) | – | – | – | – | ||
Albanci | – | – | 3 (0,181%) | – | – | ||
Romi | – | – | – | 8 (1,005%) | – |
Stanovništvo se u posljednjih petnestak godina bavi uglavnom poljoprivredom. Glavna poljoprivredna kultura, duhan, u posljednje vrijeme doživljava najteže trenutke od njegovog dolaska na ove terene. Uzroci takvog stanja nalaze se u neorganizovanoj proizvodnji i otkupu od strane države tako da su poljoprivredni proizvođači prepušteni na milost i nemilost haosu tržišta i privatnim otkupljivačima. Stočarstvo kao grana poljoprivrede koja je nekada bila veoma razvijena u Ljubinjskom kraju palo je na nizak nivo zbog neplanskog klanja stoke u poslijeratnom periodu tako da je stočni fond desetkovan. Nekada poznati voćarski kraj trenutno ima nekoliko manjih plantaža višnje u fazi podizanja. Pravci razvoja poljorivrede trebali bi se kretati u podizanju voćarstva (jabuka, šljiva, visnja), vinogradarstva i obnova stocarske proizvodnje.
<ref>
; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem