Loze (lat.: vīnea, od vīnum "vine" = loza) je svaka biljka sa skadentnim rastom habitusa, odnosno penjajućim stabljikama, kao kod lijana. Riječ "loza" može se odnositi i na takve stabljike ili same povijuše, naprimjer, kada se koristi u slobodnom radu.[1][2]
U mnogim dijelovima svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, termin "loza", u svakodnevnom govoru, ako se drukčije ne naglasi, obično se odnosi isključivo na vinovu lozu (rod Vitis),[3] dok se termin "penjačica" koristi za sve penjačke biljke.[4]
Loza vrsta roda Convolvulus uvija se oko čvrstih oslonaca. Vinova loza koja pokriva dimnjak
Određene biljke uvijek rastu kao loze, dok neke rastu samo dio vremena. Naprimjer, otrovni bršljan i Solanum dulcamara mogu rasti kao niski grmovi kada podrška nije dostupna, ali postat će loza kada je podrška dostupna.[5]
Loza ima oblik rasta koji se temelji na dugim stabljikama, šo ima dvije svrhe. Može koristiti potporu stijena, drugih biljaka ili drugih potpore za rast, a ne ulaganje energije u stvaranje potpunog potpornog tkiva, omogućavajući biljci da izlazi na sunčevu svjetlost uz minimalno ulaganje energije. Ovo je bio vrlo uspješan oblik rasta za biljke, kao što su kudzu i j japanski orlovi nokti; obje su u invazivne egzotične u dijelovima Sjeverne Amerike. Postoje neke tropske loze koje razvijaju skototropizam i rastu daleko od svetlosti, vrste sa negativnim fototropizmom. Rast daleko od svetlosti omogućava lozi da dospije do stabla drveća, a zatim se može popeti na svjetlije položaje.[6]
Evolucija penjačke forme podrazumijeva se kao ključna inovacija povezana s evolucijskim uspjehom i diverzifikacijom brojnih taksonomskih skupina biljaka.[7] Razvilo se nezavisno u nekoliko biljnih porodica, koristeći različitenačine penjanja, kao što su:
uvijanje stabljike oko potpora (npr. vrste roda Ipomoea)
putem adventivnih, prilijepivih korijena (npr. bršljan, rste roda Hedera )
spomoću uvijajućih peteljkica (npr. vrste roda Clematis)
koristeći vitice koje takođe proizvode ljepljive jastučiće na kraju koji se prilično snažno pričvršćuju na podlogu (Parthenocissus)
koristeći trnje (npr. penjanje ruža) ili druge kukaste strukture, poput kukastih grana (npr. Artabotrys hexapetalus)
Pieris phillyreifolia je drvenasta grmasta loza koja se penje bez prijanjanja uz korijenje, žile ili trnje. Usmjerava stabljike u pukotinu u kori vlaknastih stabala (poput [čempres]a), gdje stabljika prihvata spljošteni profil i razvija stablo ispod vanjske kore domaćina. Zatim plodni grm pušta grane koje izbijaju blizu vrha stabla,[8]
L: Ljevosmjerna loza raste u smjeru suprotnom od kazaljke na satu od zemlje. (S-uvijanje) R: desnosmjerno uvijanje u smjeru kretanja kazaljki na satu (Z-uvijanje),[9][10]
^Jackson; Benjamin; Daydon (1928). A Glossary of Botanic Terms with their Derivation and Accent, 4th ed. London: Gerald Duckworth & Co.
^Francis E. Putz (1991). The Biology of Vines. Cambridge University Press. str. xiii. ISBN978-0-521-39250-1. Using 'vines' to denote all climbing plants may initially confuse some readers from lands where, with due respect for wine, 'the vine' is used solely in reference to grapes.
^Shorter Oxford English dictionary, 6th ed. Oxford, UK: Oxford University Press. 2007. str. 3804. ISBN978-0199206872.
^Weakley, Alan S. (maj 2015). Flora of the Southern and Mid-Atlantic States. UNC Herbarium, North Carolina Botanical Garden, University of North Carolina at Chapel Hill. Pristupljeno 16. 1. 2018.