Mediteranska ishrana | |
---|---|
Nematerijalna kulturna baština | |
Regija | Evropa |
Država | Hrvatska Španija Kipar Grčka Portugal Italija Maroko |
Mjesto | Soria u Španiji, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji, Chefchaouen u Maroku i drugi |
Svjetska baština | |
Datum upisa | 2010, 2013 |
Veb-sajt | UNESCO |
Mediteranska ishrana (sredozemna dijeta) se sastoji od skupine vještina, znanja i običaja koji povezuju podneblje s trpezom. To uključuje način uzgoja usjeva, žetvu, ribolov, konzerviranje hrane, obrade i pripremanje, a ponegdje i način njezine konzumacije[1].
Kao zlatni standard ishrane smatra se mediteranska ishrana, koja djeluje preventivno na zdravlje i osigurava dugovječnost. Mediteranska ishrana ima određeni postotak proteina, ugljikohidrata i lipidai koji zajedno predstavljaju bazu dobro balansirane i zdrave ishrane. Glavne osobine su:
Mediteranska ishrana se zasniva na sljedećim namirnicama:[2]
Tradicionalna piramida mediteranske dijete (MD) je rezultat inicijative Fondacije za mediteransku ishranu (Mediterranean Diet Foundation) i saradnje brojnih međunarodnih stručnjaka iz oblasti prehrane, antropologije, sociologije i poljoprivrede. U osnovi piramide su namirnice koje treba da održavaju ishranu, a na gornjim nivoima, namirnice koje treba jesti u umjerenim količinama.
U grafički prikaz ugrađeni su društveni i kulturni elementi karakteristični za mediteranski način života. Ne radi se samo o davanju prioriteta nekim grupama hrane u odnosu na druge, već i obraćanju pažnje na način odabira, kuhanja i jedenja. Takođe odražava sastav i broj porcija obroka.
Zdravstvene prednosti mediteranske dijete i njeno zaštitno djelovanje protiv hroničnih bolesti utvrđeno je naučnim saznanjima. Ova piramida uključuje sve grupe hrane; upravo u proporcijama i učestalostima se oslanja na zdravu ili nezdravu ishranu. Obrazac potrošnje hrane namijenjen je zdravoj odrasloj populaciji i treba biti prilagođen specifičnim potrebama djece, trudnica i drugim zdravstvenim stanjima.
Namirnice biljnog porijekla koje obezbjeđuju ključne nutrijente i druge zaštitne tvari koje doprinose općem blagostanju i održavanju uravnotežene prehrane nalaze se u osnovi piramide. Iz ovih razloga, treba ih konzumirati u većoj proporciji i učestalosti nego hranu koja se nalazi na centralnom i gornjem nivou piramide. Ovo posljednje treba jesti umjereno i ostaviti za posebne prilike.[5]
Mediteranska ishrana čini mnogo više od same hrane. Ona promovira društvenu interakciju jer je objed u društvu temelj društvenih običaja i svečanosti. Uz nju je nastalo i razvilo se raznoliko znanje, pjesme, uvjerenja, predaje i legende. Ovaj sustav je ukorijenjen u velikom poštivanju područja i njegove bioraznolikosti, te osigurava zaštitu i razvoj tradicionalnih aktivnosti i obrta povezanih s ribolovom i poljoprivredom sredozemnih zajednica kao što su npr. Soria u Španjolskoj, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji i Chefchaouen u Maroku, koji su tek neki od mnogih.[1].
Mediteranska prehrana uključuje skup vještina, znanja, rituala, simbola i tradicija koji se tiču usjeva, žetve, ribolova, stočarstva, konzerviranja, obrade, kuhanja, a posebno dijeljenja i konzumiranja hrane. Zbog toga je mediteranska prehrana upisana kao UNESCO-ova nematerijalna kulturna baština.[6]
Također, žene imaju posebno presudnu ulogu u prijenosu stručnosti i znanja određenih rituala, narodnih običaja i slavlja.