Međumozak

Međumozak
Diencephalon
Leđno-trbušni (sagitalni) presjek mozga u srednjem dijelu
Identifikatori
MeSHD004027
NeuroLex IDbirnlex_1503
TA98A14.1.03.007
A14.1.08.001
TA25661
THTH {{{2}}}.html HH3.11.03.5.00001 .{{{2}}}.{{{3}}}
FMA62001
Anatomska terminologija

Međumozak (lat. diencephalon) je dio prednjeg mozga (prosencephalon) koji se razvija od najistaknutijeg primarnog moždanog mjehura (prozencefalona). Taj mjehur se, tokom embrionskog razvija, diferencira u dva dijela: repni (kaudalni) dijencefalon i rostrumski (vršni) telencefalon. Hemisfere se razvjaju od telencefalona, a svaka sadrži bočne komore.[1][2][3][4] [5]

Međumozak se sastoji od struktura koje se nalaze bočno od treće komore, a uključuju talamus, hipotalamus, epitalamus i suptalamus.[6]

Struktura

[uredi | uredi izvor]
Lokacija međumozga (crvrno)

Međumozak sadrži slijedećih strukture:

prednjeg i zadnjaeg paraventrikulskog jezgra,
središnjeg i bočnog habenulskog nukleusa,
Stria medullaris thalami,
Zadnje komisure,
Epifize i

Dodaci

[uredi | uredi izvor]

Na međumozak se privezuje vidni živac (CN II), koji je čulni (aferentni) nerv, odgovoran za vid. Ide od oka, kroz optički kanal u lobanju i pridodaje na dijencefalon. Mrežnjača , sama po sebi, je izvedena iz optičkog brežuljka, kao dijela embrionskog srednjeg mozga.

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Međumozak je regija embrionske kičmenjačke nervne cijevi koja dolazi do zadnjeg dijela strukture prednjeg mozga, uključujući i talamus, hipotalamus, zadnji režanj hipofize i epifizu. Hipotalamus obavlja brojne životno značajne funkcije, od kojih se većina odnosi na direktnu ili indirektnu regulaciju aktivnosti unutrašnjih organa putem drugih područja mozga i autonomnog nervnog sistema.

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

References

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  2. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  3. ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506.
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  5. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  6. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]