Mikrocefalija (od novolatinskogmicrocephalia, prema starogrčkom μικρός – mikrós = mali + κεφαλή – kephalé = glava[1]) je medicinsko stanje obilježeno uočljivo manjom glavom od normalne.[2] Mikrocefalija može biti prisutna pri rođenju ili se može razviti u prvih nekoliko godina života.[2] Budući da je rast mozga u korelaciji s rastom glave, ljudi s ovim poremećajem često imaju intelektualnu invalidnost, lošu motornu funkciju, loš govor, abnormalne crte lica, napade i patuljastost.[2]
Poremećaj je uzrokovan nenormalnostima u genetičkim procesima koji formiraju mozak u ranoj trudnoći,[2] iako uzrok u većini slučajeva nije identificiran.[3] Mnogi genetički sindromi mogu rezultirati mikrocefalijom, uključujući hromosomska i monogendska stanja, gotovo uvijek u kombinacija sa drugim simptomima. Mutacije koje rezultiraju isključivo mikrocefalijom (primarna mikrocefalija) postoje, ali su manje uobičajene.[4] Okolinski toksini tokom razvoja embriona, kao što su alkohol tokom trudnoće ili vertikalno prenosive infekcije, također mogu dovesti do mikrocefalije.[2] Mikrocefalija je važna neurološka indikacija ili znak upozorenja, ali ne postoji uniformnost u njegovoj definiciji. Obično se definiše kao obim glave (HC) više od dvije standardne devijacije ispod srednje vrednosti za starost i spol.[5][6] Neki u akademskoj zajednici zagovaraju da se to definira kao stanje u kojem je obim glave više od tri standardne devijacije ispod srednje vrijednosti za dob i spol.[7]
Ne postoji poseban tretman koji vraća veličinu glave u normalu.[2] Općenito, očekivani životni vijek za osobe s mikrocefalijom je smanjen, a prognoza za normalnu funkciju mozga je loša. Povremeni slučajevi razvijaju normalnu inteligenciju i normalno rastu (osim uporno malog obima glave).[2] Prijavljeno je da se u Sjedinjenim Državama mikrocefalija javlja u 2 –12 beba na 10.000 rođenih.[3]
Postoji niz simptoma koji se mogu javiti kod djece. Dojenčad sa mikrocefalijom se rađaju sa normalnom ili smanjenom veličinom glave.[8] Nakon toga, glava ne raste, dok lice nastavlja da se razvija normalnom brzinom, stvarajući dijete s malom glavom i povučenim čelom i labavim, često naboranim tjemenom.[9] Kako dijete odrasta, malenost lobanje postaje očiglednija, iako je cijelo tijelo također često pothranjeno i patuljasto.[8]
Genetičke mutacije uzrokuju većinu slučajeva mikrocefalije.[2] Pronađene su veze između autizma, duplikacije gena i makrocefalije na jednoj strani. S druge strane, pronađena je veza između shizofrenije, delecije gena i mikrocefalije.[40][41][42] Nekoliko gena je označeno kao "MCPH" geni, prema mikrocefalinu (MCPH1), na osnovu njihove uloge u veličini mozga i primarnim sindromima mikrocefalije kada su mutirani. Pored mikrocefalina, to uključuje WDR62 (MCPH2), CDK5RAP2 (MCPH3), KNL1 (MCPH4), ASPM (MCPH5), CENPJ (MCPH6), STIL (MCPH7), CEP135 (MCPH8), CEP152 (MCPH9), ZNF335 (MCPH10), PHC1 (MCPH11) i CDK6 (MCPH12).[4] Štaviše, uspostavljena je povezanost između uobičajenih genetičkih varijanti unutar poznatih gena za mikrocefaliju (kao što su MCPH1 i CDK5RAP2) i normalne varijacije u strukturi mozga mjereno sa magnetnom rezonancom (MRI), tj. prvenstveno površine mozga korteksa i ukupni volumen mozga.[43]
Širenje komaraca roda Aedes koji se prenose Zika virus umiješano je u povećanje nivoa kongenitalne mikrocefalije kog Međunarodnog društva za infektivne bolesti i SAD Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.[44] Zika se može prenijeti sa trudnice i fetus. To može dovesti do drugih teških malformacija mozga i urođenih mahana.[45][46][47][48] Studija objavljena u The New England Journal of Medicine dokumentirala je slučaj u kojem su pronašli dokaze o Zika virusu u mozgu fetusa koji je pokazao morfologiju mikrocefalije.[49]
Mikrocefalija je općenito uzrokovana smanjenom veličinom najvećeg dijela ljudskog mozga, korteksa, a stanje može nastati tokom embrionskog i fetusog razvoja zbog nedovoljne nervne matične ćelije proliferacije, oštećene ili preuranjene neurogeneza, smrt nervnih matičnih ćelija ili neurona ili kombinacija ovih faktora.[50] Istraživanje na životinjskim modelima kao što su glodari, otkrilo je mnoge gene koji su potrebni za normalan rast mozga. Naprimjer, geni Notch puta reguliraju ravnotežu između proliferacije matičnih ćelija i neurogeneze, u sloju matičnih ćelijaa poznatom kao komorska zona, a eksperimentalne mutacije mnogih gena mogu uzrokovati mikrocefaliju kod miševa,[51] slično ljudskoj mikrocefaliji.[52][53] Mutacije abnormalnog gena za diobeno vreteno i za mikrocefaliju (ASPM) povezane su s mikrocefalijom kod ljudi i razvijen je nokaut-model kod tvorova koji pokazuje tešku mikrocefaliju.[54] Osim toga, pokazalo se da virusi kao što su citomegalovirus (CMV) ili Zika inficiraju i ubijaju primarnu matičnu ćeliju mozga — radijalnu glijnu ćeliju, što rezultira gubitkom budućnosti kćerinskih neurona.[55][56]
Ne postoji poznati lijek za mikrocefaliju.[2] Liječenje je simptomsko i podržavajuće.[2] Budući da neki slučajevi mikrocefalije i povezani simptomi mogu biti rezultat nedostatka aminokiselina, pokazalo se da liječenje aminokiselinama u ovim slučajevima poboljšava simptome kao što su napadi i kašnjenje motorine funkcije.[58]
^Leviton, A.; Holmes, L. B.; Allred, E. N.; Vargas, J. (2002). "Methodologic issues in epidemiologic studies of congenital microcephaly". Early Human Development. 69 (1): 91–105. doi:10.1016/S0378-3782(02)00065-8. PMID12324187.
^Opitz, J. M.; Holt, M. C. (1990). "Microcephaly: general considerations and aids to nosology". Journal of Craniofacial Genetics and Developmental Biology. 10 (2): 75–204. PMID2211965.
^O'Driscoll M, Jeggo PA. The role of the DNA damage response pathways in brain development and microcephaly: insight from human disorders. DNA Repair (Amst). 2008 Jul 1;7(7):1039-50. doi: 10.1016/j.dnarep.2008.03.018. Epub 2008 May 23. Review. PubMed