Miljenko Jergović | |
---|---|
Rođenje | |
Veb-sajt | jergovic |
Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. maja 1966.), bosanskohercegovački i hrvatski novinar i književnik,[1] romanopisac, scenarista, esejista, pisac priča, dramskih tekstova, pjesama i novinskih članaka. Živi u okolini Zagreba. Član je hrvatskog, a članstvo je na sopstveni zahtjev iz bosanskohercegovačkog P.E.N. centra napustio 19. maja 2020.[2][3] zbog protestnog pisma Udruženja od 9. maja povodom održavanja komemorativne mise[4] povodom Masakra u Bleiburgu 1945. godine.[5]
Rođen je i odrastao u Sarajevu, gdje je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Njegov književnički talent prepoznat je prvom pjesničkom zbirkom Opservatorija Varšava objavljenom 1988. godine, za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizdar. Kasnije objavljuje još dvije zbirke poezije. Godine 1992. počinje saradnju sa sedmičnikom Nedjeljna Dalmacija u kojem redovito piše kolumne, kao novinar i urednik. 1993. godine seli u Zagreb. Njegova prva, najpoznatija i jedna od uspješnijih zbirki pripovijetki o haotičnoj svakodnevici života u zaraćenoj Bosni i Hercegovini Sarajevski Marlboro, objavljena 1994. godine, osigurava mu međunarodno priznanje. Djelo je nagrađeno Nagradom za mir Ericha-Marie Remarquea i Nagradom Ksaver Šandor Gjalski.
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Jergović je objavljivao svoje radove u Nedjeljnoj Dalmaciji, u kojoj je 1990tih godina imao svoju kolumnu. U sarajevskom časopisu Dani, do 2001. godine piše kolumne pod nazivom Historijska čitanka[6] Kasnije objavljuje u hrvatskom dnevniku Jutarnji list, u kolumni Subotnja matineja, piše članke o aktualnim političkim, socijalnim i sportskim događanjima u Hrvatskoj.[7] Istovremeno objavljuje članke u srbijanskom dnevniku Politika.[8] Pisao je eseje i novinske članke za splitski Feral Tribune, a od 2000. godine za hrvatski tjednik Globus. Redovni je kolumnista portala Radiosarajevo.ba.
U režiji Gorana Rusinovića 2008. godine, po motivima romana Buick Riviera, snimljen je film Buick Riviera. Scenario za film su zajedno napisali Goran Rusinović i Jergović.[9] Film je dobio nekoliko međunarodnih nagrada.
Zbog svog kritičkog pristupa književnosti, kritikovan je od književnih kritičara, novinara, kako zbog svog načina pisanja,[10] preseljenja iz Sarajeva u Zagreb, kritičkom pisanju o hrvatskoj politici, te pisanja za beogradski dnevnik Politiku.[11] Supotpisnik je otvorenoga pisma petorice bosanskohercegovačkih i hrvatskih intelektualaca (Ivo Komšić, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Mile Stojić i Ivan Kordić) upućenog iz Sarajeva, 6. januara 1992, predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu kao "odgovornomu za političko uništenje Bosne i Hercegovine".[12]
Miljenko Jergović je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. oktobra 1992. godine u Sarajevu.[13][3] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020[4], u spomen na žrtve Masakra u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[2] sa Ivicom Đikićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem[14] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici[3], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[15][16]
Jergovićeva djela, prevedena su na italijanski, francuski, njemački, engleski, španski, katalonski, portugalski, švedski, finski, holandski, bugarski, mađarski, makedonski, slovački, litvanski, bjeloruski, poljski, češki i slovenski.[17]
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |