Natko Devčić

Natko Devčić
Rođenje	(1914-06-30) 30. juni 1914. Glina, Austro-Ugarska
Smrt	4. septembar 1997(1997-09-04) (83 godine) Zagreb, Hrvatska
Zanimanje	kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik
Jezik	hrvatski
Nacionalnost	Hrvat
Obrazovanje	Univerzitet u Zagrebu Muzička akademija
Period	1928 - 1997.
Poznata djela Istarska suita za orkestar Simfonija za orkestar Fibula za dva orkestra Panta rei za klavir i orkestar Labinska vještica (opera) Kantata o bezimenima Odrazi za komorni ansambl Structures volantes za harfu Gudački kvartet Osorski triptihon
Nagrade	Nagrada Grada Zagreba Nagrada Josip Štolcer Slavenski Nagrada Vladimir Nazor

Natko Devčić (Glina, 30. juni 1914 - Zagreb, 4. septembar 1997.)^[1] bio je hrvatski kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik.

Biografija

Natko Devčić rođen je 1914. godine u Glini. Studirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao 1937. u klasi Antonije Geiger-Eichhorn, a dvije godine kasnije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je završio i studij prava.^[2] Usavršavao je klavirsko vještinu kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a specijalizaciju komponiranja završio na Pariškom nacionalnom konzervatoriju (1955.), kod Josepha Marxa na Bečkoj muzičkoj školi (1959/60.), ljetni tečaj. kompozicije na Darmstadtu (1965) i Univerzitetu Kolumbija u Njujorku (1967/68.).^[3]

Odmah po diplomiranju 1939. godine bio je angažiran tri godine kao nastavnik na Srednjoj muzičkoj školi na Državnom konzervatoriju u Zagrebu (današnja Muzička akademija).

Vlasti Nezavisne Države Hrvatske su ga 1942. uhapsile zbog saradnje s komunistima. U zatvoru je proveo godinu dana, prvo u Zagrebu, a potom u logoru Jasenovac. U proljeće 1943. odlazi u partizane, radeći u pozorišnim družinama i organizirajući muzički život u Moslavini, Banovini i Dalmaciji. Godine 1945. vraća se na Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje 1947. postaje vanredni, a 1961. redovni profesor za predmet harmonije.^[4]

Bio je i tajnik i pomoćnik rektora Univerziteta u Zagrebu od 1945. godine.^[3]

Do penzije, bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte moderne muzike. Bavio se i muzičkim novinarstvom i povremeno je nastupao kao pijanista, izvodeći sopstvene kompozicije.^[5]

Natko Devčić je bio član, a u periodu od 1964. do 1971. godine bio je i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, te član Hrvatskog društva muzičkih umjetnika . Od 1966. do 1971. bio je i sekretar Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za modernu muziku (engleski: International Society for Contemporary Music). Godine 1980. postao je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, od 1988. bio je izvanredni član, a redovni član 1991.^[6]

Opisujući svoju kompozitorsku karijeru, jednom je rekao:

»Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.« ^[3]

Djela

Numere (izbor)

Devčićev opus obuhvata široku lepezu muzičkih formi, od horskih kompozicija do kamerne i simfonijske muzike. Njegova djela u početku su obilježila sklonost folkloru i narodnoj muzici, ali su ti uzori u kasnijim kompozicijama potpuno nestali pod utjecajem njegovog otpora eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao svojevrsni racionalni i svjesni korektivi. Devčić nikada nije imao predrasude prema novim tendencijama i težnjama, već je namjerno pokušavao da ih unese u svoje kompozicije.^[3]

• Valse mélancolique za klavir (1928./29.)
• Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
• Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
• Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
• Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
• Istarska suita za orkestar (1948.)
• Uvertira mladosti za orkestar (1950.)
• Simfonija za orkestar (1953.)
• Balada za klavir i orkestar (1953.)
• Labinska vještica, opera (1957.)
• Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
• Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
• Naši dani za zbor i komorni ansambl (1964.)
• Odrazi za komorni ansambl (1965.)
• Fibula za dva orkestra (1967.)
• Structures volantes za harfu (1971.)
• Non nova za orkestar (1972.)
• Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
• Entre nous za orkestar (1975.)
• ...ma non troppo... za puhački kvintet (1978.)
• Gudački kvartet (1987.)
• Mala suita za violu solo (1988.)
• Dvije studije za klavir (1989.)
• Osorski triptihon za baritona i gudački ansambl (1990.)

Teorijski i pedagoški radovi

• Devčić, Natko: Zadaci iz harmonije, Zagreb: Muzička akademija, 1962.
• Članci i natuknice o harmoniji i suvremenoj glazbi u: K. Kovačević (ur.): Muzička enciklopedija (sv. I-III), Zagreb: JLZ, 1971. – 1977.
• Devčić, Natko: »Strukturirani koncert. U povodu jedne nesvakidašnje londonske glazbene praizvedbe«, u: Selem, P. (ur.): Novi zvuk. Izbor tekstova o suvremenoj glazbi, Zagreb: Matica hrvatska, 1972., str. 209-213.
• Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / 2. izmijenjeno izd. 1993. i reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
• Devčić, Beata & Devčić, Natko: SOLFEGGIO – I. sv.: Intervali / II. sv.: Ritam, Zagreb: Muzička akademija, 1979. / 1981.
• Devčić, Natko: Harmonijska komponenta u glazbenom djelu Ive Mačeka, Zagreb: MIC KDZ, 1994.

Nagrade i priznanja

• 1946. – Savezna nagrada
• 1947. – Savezna nagrada
• 1950. – Savezna nagrada
• 1955. – Nagrada Grada Zagreba
• 1957. – Nagrada Grada Zagreba
• 1960. – Nagrada Grada Zagreba
• 1974. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
• 1979. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja nagrada za 1978. za skladbu ...ma non troppo...)
• 1983. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (za 1982.)
• 1984. – Nagrada Andrija Patricij Petrić Osorskih glazbenih večeri za djelo Lirska scena

Literatura

• Andreis, Josip: Povijest glazbe 4, Zagreb: SNL, 1989., str. 410-414. ISBN 86-329-0174-5
• Gligo, Nikša: »Natko Devčić – In memoriam«, u: Bezić, J. (ur.): Natko Devčić 1914. – 1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Spomenica preminulim akademicima, sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23.
• Gligo, Nikša:Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić, Zagreb: Muzički informativni centar, 1985.
• Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
• Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
• Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.

Reference

1. Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko, pristupljeno 14. studenog 2013.
2. K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, str. 188.
3. Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić Arhivirano 13. 11. 2013. na Wayback Machine, pristupljeno 5. studenog 2013.
4. Petrović, Tihomir (2007). "NATKO DEVČIĆ (Glina, 30. lipnja 1914. – Zagreb, 4. rujna 1997)" (PDF). THEORIA, godina IX, broj 9,. IX (9): 38.
5. K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 440.
6. N. Gligo: »Natko Devčić – In memoriam«, str. 9-23.

Vanjski linkovi

• Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko (biografija)
• Prolexis enciklopedija Online: Devčić, Natko (biografija)
• Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić (biografija)
• HDS ZAMP: Natko Devčić (popis prijavljenih radova)^{[mrtav link]}
• Discogs: Natko Devčić (diskografija)