Neuroendocrinologija je interaktivna i prožimajuća nauka između neurologije i endokrinologije, uključujući biološka obilježja ispitivanih ćelija i njihovih međuodnosa. Nervni i endokrini sistem se u zajedničkim procesima označavaju kao neuroendokrina integracija, koja reguliše fiziološke procese u tijelima metazoa, kao i čovjeka. Neuroendokrinologija proističe iz raspoznavanja da mozak, posebno hipotalamus, kontroliše lučenje hormona hipofize i proširuje se na istraživanja brojnih međusobnih odnosa endokrinog i nervnog sistema. Neuroendokrini sistem uključuje mehanizme kojima djelovanje hipotalamusa održava homeostazu, kojom se uređuju reprodukcija, metabolizam, unos hrane i pića, korištenje energije, osmolarnost i krvni pritisak.
Endokrini sistem sadrži brojne žlijezde unutar tijela koje proizvode i luče hormone raznih hemijskih struktura poput: peptida, steroida i neuroamina. Svi zajedno, oni uz nervni sistem regulišu mnoge fiziološke procese.
Oksitocin i vasopresin (poznaiti i kao anti-diuretski hormon), su dva peptidna hormona stražnjeg režnja hipofize (neurohipofize), koji se luče iz nervnih završetaka magnoćelijskih neuroendokrinih ćelija u sistemsku cirkulaciju. Ćelijska tijela neurona koji izlučuju oksitocin i vasopresin su u paraventrikulskom i supraoptičkom jezgru, a električna aktivnost neurona vrši se preko uzlaznih sinapsnih impulsa iz ostalih područja mozga. Nasuprot tome, hormoni adenohipofize (u adenohipofizi) se izlučuju iz endokrinih ćelija koje kod sisara nisu direktno nadražene, a ipak luče ove hormone: (adrenokorticotropni hormon, luteinizirajući hormon, hormon stimulacije folilula, hormon stimulacije tireoidnog hormona, prolaktin i hormon rasta).
Lučenje hormona rasta je pod kontrolom dva neuroendokrina sistema: neuroni oslobađajućeg hormona rasta (GHRH) i somatostatinski neuroni, koji stimuliraju i inhibiraju lučenje hormona rasta. GHRH neuroni se nalaze u lučnom jezgru hipotalamusa, a somatostatinske ćelije koje su uključene u regulaciju hormona rasta nalaze se u periventrikulskom jezgru. Ova dva sistema neurona projiciraju aksone sa središnje eminencije, gdje otpuštaju peptid u portne krvne sudova za protok do prednjeg režnja hipofize. Hormon rasta se luči na impulse koji proističu iz naizmjeničnih epizoda oslobađanja GHRH i somatostatina, što može odražavati neuronske interakcije između GHRH i somatostatinskih ćelija, uz negativne povratne informacije hormona rasta.
Neuroendokrini sistemi kontrolišu reprodukciju[2] u svim oblastima, od vezanja do spolnog ponašanja. Oni kontrolišu spermatogenezu i ciklus jajnika, parturicij, laktaciju i materinsko ponašanje. Kontrolišu i odgovor tijela na stres[3] i infekciju.[4] Regulišu metabolizam organizma, utičući na ponašanje u ishrani i uzimanju tekućine, kao i unos i potrošnju energije, tj. kako se metaboliziraju masti.[5] Oni utiču i na način regulacije,[6] tjelesnih tečnosti i homeostazu elektrolita,[7] i krvnog pritiska.[8]
CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
•The hypothalamic–neurohypophyseal system secretes two peptide hormones directly into the blood, vasopressin and oxytocin. ...
•The hypothalamic–pituitary–adrenal (HPA) axis. It comprises corticotropin-releasing factor (CRF), released by the hypothalamus; adrenocorticotropic hormone (ACTH), released by the anterior pituitary; and glucocorticoids, released by the adrenal cortex.
•The hypothalamic–pituitary–thyroid axis consists of hypothalamic thyrotropin-releasing hormone (TRH); the anterior pituitary hormone thyroid–stimulating hormone (TSH); and the thyroid hormones T3 and T4.
•The hypothalamic–pituitary–gonadal axis comprises hypothalamic gonadotropin–releasing hormone (GnRH), the anterior pituitary luteinizing hormone (LH) and follicle-stimulating hormone (FSH), and the gonadal steroids.