Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje koristi se za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Ovaj vid komunikacije podrazumijeva razmjenu informacija preko pokreta tijela ili određenih gestova.[1]
Neverbalni znakovi uključuju:
Charles Darwin vjerovao je da je ljudsko izražavanje emocija univerzalno, tj. da svi ljudi na isti način izražavaju i tumače emocije izrazima lica. Istraživanja pokazuju da je Darwin bio u pravu za šest glavnih emocionalnih ekspresija: srdžba, sreća, iznenađenje, strah, gađenje i tuga.
Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze i sl. služe nam za ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje.
Kontakt očima i pogled vrlo su moćni neverbalni znakovi: širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanja, "smještaj" i dužina pogleda ukazuju na interes i emocije i pomažu nam u usklađivanju komunikacije s drugom osobom, skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak neugode.
Geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju. Postoje razne vrste gesta:
Dodir pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost i ponekad dominiranje. Određen je s tri faktora: stepenom sviđanja i privlačnosti, stepenom poznatosti i bliskosti, te moći i statusom.
Korištenje osobnog prostora jeste neverbalno ponašanje koje uveliko varira među kulturama. Razlikujemo nekoliko zona:
Držanje tijela - način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onoga što osjećamo:
Izgled - odjeća koju imamo na sebi, frizura i stil služe nam za samopredstavljanje. Pokazuju kako sebe percipiramo i kako bismo voljeli da nas i drugi vide.