Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Nistagmus (grč. nystázein = klimati, spavati) predstavlja nekontrolisano trzanje, poigravanje, odnosno treperenje očiju u određenim pravcima. Ovi se pokreti očiju odvijaju neovisno o volji individue. Nistagmus je tipičan kao simptom vrtoglavice. Obično oko ide u jednom pravcu brzo, pa se vraća sporo, a ponekad su ta dva pokreta jednakog trajanja. Pravac nistagmusa se određuje prema pravcu brze faze. Nistagmus ima svoju amplitudu i frekvenciju. Amplituda predstavlja širinu otklona oka, a frekvencija je broj titraja u minuti. Po pravilu što je veća frekvencija, manja je amplituda, i obratno. U osnovi nistagmus može biti fiziološki i patološki.
Fiziološki nistagmus se refleksno pojavljuje kod gledanja predmeta koji se brzo kreću, a cilj je da oko projiciranu sliku drži konstantno na mrežnjači, tako da je moguć jasan vid. Pokreti oka, ili gledanog tijela, kao i glave i tijela gledatelja u prostoru, dovode do pomijeranja svjetlosnog zraka koji upada na mrežnjaču. Kada ugaona brzina svjetlosne refleksije prelazi 5°/s, ljudsko oko gledani predmet ne može više čisto vidjeti.
Jedan primjer fiziološkog nistagmusa je takozvani optokinetički nistagmus. Pri vožnji vozom i gledanju jednog te istog predmeta u daljini, oči čine brze horizontalne kretnje, kojih onaj koji gleda nije svjestan. Do ovog tipa nistagmusa dolazi, zato sto se gledani objekti kontinuirano pokreću nasuprot mrežnjači.
Optokinetski nistagmus može biti horizontalan ili, ako se predmet okreće u vertikalnoj ravnini, vertikalan. Oštećenje parijetalnog režnja optokinetski nistagmus se može smanjiti ili izostati.
Nistagmus moze biti prouzrokovan nekom bolesti i tako ulazi u kategoriju supranukluernih smetnji pokreta očiju. U ovom slučaju nistagmus se događa pri mirovanju tijela i očiju. Kao uzrok ovog treperenja mogu biti uzročni provokantni pokreti prije stanja mirovanja. Pogotovo neka oboljenja u malom mozgu i na samom korijenu mozga ili u vestibularnom sistemu (sistem ravnoteže) ali i upotreba nekih droga kao sto je naprimjer Extasy, mogu prouzrokovati nistagmus. U ovom slučaju je to nekoordinacija između dva važna fiziološka sistema kao sto su gledanje i osjećaj ravnoteže.
Nistagmus uzrokovan bolešću može se podijeliti na periferni i centralni. Do perifernog dolazi pri oštećenju organa zaduženih za ravnotežu ili pri oštećenjima osmog moždanog nerva (nervus vestibulocochlearis).Jedna forma ovog perifernog nistagmusa je paroksizmalna vrtoglavica (vrtoglavica usljed pokretanja). Ona se javlja kada se, naprimjer, brzo vrtimo u krug.
Centralni nistagmus je najčešće posljedica oštećenja mozga. Patološke forme nistagmusa se nalaze često kod male djece. Pregled kod očnog doktora, po mogućnosti specijaliziranog u strabološkom ili ortooptičkom smjeru je u ovom slučaju neophodan, zato što nistagmus može biti posljedica nedostatka pigmenta u očima albinizam, ili nekih drugih oboljenja očiju kojima je neophodna terapija.
Uglavnom se nistagmus klasificira po pravcu pokreta, frekvenciji i amplitudi treperenja očiju. Razlikuje se trzajni nistagmus (′′ čiji se pravac određuje na osnovu pravca takozvane brze faze pokreta) i manje čest naizmjenični nistagmus (pri kojem je frekvencija pokreta uvijek ista i kod koga ne postoji brza i spora faza′′). U najvećem broju slučajeva dolazi do nistagmusa u horizontalnom smijeru, iako postoji i vertikalna i rotaciona (kružna) forma nistagmusa, ili kombinacija smjerova. Ovi trzaji se u nekim slučajevima mogu kompenzirati sa fiksiranjem pogleda u neki vrlo blizak objekat ili sa pronalaženjem takvog položaja glave gdje se pokreti oka smanjuju ili prestaju. Pravac pogleda u kojem nistagmus prestaje se zove neutralna zona. Nistagmus se ne smije pomiješati sa Mikrosakadama, lokalnom adapcijom ili okularnim tremorom.
Poznate su forme nistagmusa ovisne o pravcu pogleda. Ovaj se nistagmus javlja samo pri određenoj devijaciji pravca pogleda. Po uzroku i jačini razlikujemo:
Paretički nistagmus označava pojavu nistagmičnih trzaja na oku koje se pokreće u pravcu oslabljenog mišića. kako mijastenija gravis, neuropatija ili miopatija očnih mišića mogu izazvati asimetričnu slabost mišića, paretički nistagmus često je asimetričan.
Nemogućnost držanja pogleda se ne smije pomiješati sa paralizom pogleda, kod koje je poremećen inervacioni impuls potreban za pomijeranj oka. Uzroci mogu biti razni a prostiru se od lijekova (antiepileptički lijekovi ili lijekovi za smirenje) do oštećenja moždanog korijena i moždanih živaca koji inerviraju očne mišiće.
Nasuprot spontanom vestibularnom nistagmusu, nistagmus fiksiranog pogleda se kroz vizualne provokacije ne može zaustaviti nego se, čak šta više u nekim slučajevima pojačava.
Po pravilu, urođeni nistagmus dolazi u drugom ili trećem mjesecu života i može se u narednim sedmicama jako pojačati. Vizualna pratnja pogleda je skoro nevidljiva. On ima sljedeće karakteristike:
Kao uzrok okularnog nistagmusa se uzimaju teže smetnje vida koje ne dozvoljavaju fiksiranje oka u jednom pravcu pogleda. Kao primjeri su oštećenja leće (kongenitalna katarakta) ili aniridija oka (nedostatak irisa u oku).
Latentni tip nistagmusa (prije latentni nystagmus) je karakterističan po tome što pravac nistagmusa fiksiranjem pogleda preko desnog oka prelazi na desno a sa fiksiranjem pogleda lijevim okom prelazi na lijevo. Pokrivanjem jednog oka se pojačava ili u nekim slučajevima tek onda postaje vidljiv.
Ova forma često dolazi kao pratnja bolesti kao multipla skleroza ili kao posljedica lepre. I smetnje protoka krvi u mozgu mogu izazvati ovu formu.
Je jedna forma nistagmusa do koje dolazi u prvoj godini života i koja spontano nestaje poslije godinu ili dvije. Razlozi za pojavu ovog nistagmus su nepoznati. Često se može kompenzirati takozvanim head nodding (klimanjem glavom), čija frekvencija po pravilu leži ispod frekvencije nistagmusa. Često spasmus nutans ima jaču frekvenciju nego kongenitalni nistagmus. Jačina ovog nistagmusa se često razlikuje na lijevom i desnom oku. Pri ovoj formi funkcioniše optokinetička reakcija što preusporava klasifikaciju kao nistagmus fiksiranog pogleda.
Dok su pacjenti sa kongenitalnim nistagmusom rijetko razroki, kod latentnog tipa se vrlo često nalazi razrokost male djece, u najvećem broju slučajeva prema unutrašnjosti. Kao objašnjenje ovog strabizma se prije navodilo da oko time pokušava izjednačiti nistagmus ili ga smiriti zbog čega je pronađen takozvani sindrom blokiranja nistagmusa. Pošto ovisnost nistagmusa i strabizma još nije ispitana, umjesto ovog se uzima izraz kongenitalnog sindroma razrokosti.
Mogućnost liječenja je ovisna o vrsti, uzroku i jačini nistagmusa i mehanizmima kompenzacije (u slučaju postojanja). Kao prvo se pokušava normalizirati oštrina vida i pomijeranje neutralne zone u dio korisnog polja vida. U idealnom slučaju se oko vraća u primarnu poziciju. Mogućnosti postoje kroz ordiniranje primatičnih naočala, ali u najvećem broju slučajeva je neophodna jedna ili više operacija.