Nuklearna proliferacija

Nuklearna proliferacija je širenje nuklearnog oružja, fisionog materijala i nuklearne tehnologije i informacija primjenjivih na oružje nacija koje nisu priznate kao "države nuklearnog oružja" Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, poznatijim kao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja. ili NPT. Proliferaciji su se protivile mnoge nacije sa i bez nuklearnog oružja, jer vlade strahuju da će sve više zemalja s nuklearnim oružjem povećati mogućnost nuklearnog ratovanja (do i uključujući tzv. protuvrijedno ciljanje civila nuklearnim oružjem), destabilizirati međunarodne ili regionalne odnose, ili narušavanje nacionalnog suvereniteta nacionalnih država.

Četiri zemlje, pored pet priznatih država koje posjeduju nuklearno oružje, nabavile su, ili se pretpostavlja da su nabavile nuklearno oružje: Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael. Nijedna od ove četiri nije potpisnica NPT-a, iako je Sjeverna Koreja pristupila NPT-u 1985., a zatim se povukla 2003. i izvela svoj prvi nuklearni test 2006.[1] Jedna od kritika NPT-a je da je ugovor diskriminatoran u smislu da su samo one zemlje koje su testirale nuklearno oružje prije 1968. priznate kao države s nuklearnim oružjem, dok se sve ostale države tretiraju kao države koje nemaju nuklearno oružje i mogu pristupiti sporazumu samo ako odriču se nuklearnog oružja.[2]

Istraživanja o razvoju nuklearnog oružja u početku su tokom Drugog svjetskog rata poduzele Sjedinjene Države (u saradnji sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Kanadom), Njemačka, Japan i SSSR. Sjedinjene Države su bile prva i jedina zemlja koja je upotrijebila nuklearno oružje u ratu, kada je upotrijebila dvije bombe protiv Japana u augustu 1945. godine. Nakon što su se predali radi okončanja rata, Njemačka i Japan prestali su biti uključeni u bilo kakva istraživanja nuklearnog oružja. U augustu 1949. SSSR je testirao nuklearno oružje, time postavši druga zemlja koja je detonirala nuklearnu bombu.[3] Ujedinjeno Kraljevstvo je prvi put testiralo nuklearno oružje u oktobru 1952. Francuska je prvi put testirala nuklearno oružje 1960. godine. Narodna Republika Kina detonirala je nuklearno oružje 1964. Indija je izvela svoj prvi nuklearni test 1974. godine, što je potaknulo Pakistan da razvije vlastiti nuklearni program, a kada je Indija izvela drugu seriju nuklearnih testova 1998., Pakistan je slijedio niz vlastitih testova. 2006. godine Sjeverna Koreja je izvela svoju prvu nuklearnu probu.

Venov dijagram koji prikazuje historijsku proliferaciju između deklariranih (puni krugovi) i neprijavljenih država s nuklearnim oružjem (isprekidani krugovi). Brojevi u zagradama su eksplozivnii nuklearni testovi koje je izvršila određena nacija. Preklapanje između Rusije i SAD odražava kupovinu od strane Američke agencije za specijalno oružje odbrane.[4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Strong sign of North Korean nuclear test as regime calls 6 May party congress". The Guardian. 27. 4. 2016.
  2. ^ Tannenwald, Nina (2013). "Justice and Fairness in the Nuclear Nonproliferation Regime" (PDF). Ethics and International Affairs. 27 (3): 299–315. doi:10.1017/S0892679413000221. Arhivirano s originala (PDF), 12. 6. 2018.
  3. ^ Nash, Gary B., Julie Roy Jeffrey, John R. Howe, Peter J. Frederick, Allen F. Davis, Allan M. Winkler, Charlene Mires, and Carla Gardina Pestana. The American People, Concise Edition Creating a Nation and a Society, Combined Volume (6th Edition). New York: Longman, 2007.
  4. ^ Paine, C. E.; McKinzie, M. G. (1998). "Does the U.S. science-based stockpile stewardship program pose a proliferation threat?". Science & Global Security. 7 (2): 151–193. Bibcode:1998S&GS....7..151P. doi:10.1080/08929889808426453. ISSN 0892-9882.