Obrazovanje u Njemačkoj
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
U Njemačkoj za svu djecu važi devetogodišnja obaveza školovanja, počevši najkasnije od šeste godine. Pohađanje javnih škola je besplatno. U pravilu, djeca pohađaju od svoje šeste godine niže osnovne razrede u trajanju od 4 godine. U produžetku postoje razne škole za daljnje obrazovanje: viši razredi, gimnazija, realna gimnazija, itd.
Viši razredi osnovnog obrazovanja obuhvataju razrede od 5. - 9. godine obaveznog školovanja, 10. razred je na dobrovoljnoj osnovi. Od 7. razreda osnovne škole učenicima je data mogućnost da obilaze razne ustanove, kako bi se bolje upoznali sa budućim zanimanjima. U posljednja dva razreda školovanja, učenici se pozivaju u Zavod rada radi testiranja za posao koji im odgovara i za koji u datim trenucima ima potreba.
Realna škola je između osnovne škole i gimnazije, obuhvata razrede od 5. -10 . i vodi do stepena srednje zrelosti,Mittlere Reife. Gimnazija nudi nešto viši nivo općeg znanja. Završava se, u zavisosti od pokrajine, sa 12. ili 13. razredom ispitom zrelosti, maturom.
Najveći broj škola ima samo prijepodnevnu nastavu, koja završava do podne. Pored državnih škola postoje i privatne škole u kojima se učenicima pruža mogućnost sedmodnevnog boravka. U takvim školama djeca imaju mogućnosti bavljenja raznim aktivnostima, kao što su gluma, sport ili učenje stranih jezika.
U Njemačkoj postoje i mnoge specijalizirane škole, tj. škole za djecu sa posebnim potrebama (hendikepirana djeca, bolesna, mentalno zaostala, itd.).
Početkom šezdesetih godina, kada su stranci počeli dolaziti u Njemačku na privremeni rad, omogućeno je djeci istih da pohađaju dopunsku nastavu na maternjem jeziku najmanje jednom sedmično, da ne bi zaboravili svoj maternji jezik.
Poslije devet obaveznih razreda još poneki učenik, koji se nije odlučio na vrijeme za daljnje školovanje, prelazi u realnu gimnaziju ili gimnaziju, dok najveći broj učenika konkurira za radno mjesto. Nakon dobijanja istog, osoba je dužna još tri godine nakon zapošljavanja pohađati školu jedanput ili dvaput sedmično, da bi se specijalizirala za područje kojim se bavi. I na kraju dobija određeno zvanje. Isto kao i osnovne i srednje škole postoje i privatni fakulteti. Slučaj odabira je također sličan, ovisno o vrsti studija, cijeni, lokaciji itd.
