Prvu sezonu u Svjetskom kupu trčao je 1992/93., bez velikih uspjeha, sa jednim osvojenim 29-im mjestom u pojedinačnoj utrci, a u ukupnom plasmanu zauzeo je 62-o mjesto i od tada bez prekida nastupa u utrkama Kupa.
Legenda:"–" disciplina nije održana; ●-nije nastupio.[1]
U sezoni 1993/94. je već 30-i u ukupnom plasmanu i treći u plasmanu norveških biatlonaca (iza Sylfesta Glimsdala i Jon Åge Tylduma). Nastupio je u većini utrka, kao i u štafetnim utrkama i timskoj utrci. Šest puta je osvojio bodove za Svjetski kup, plasirajući se među prvih 25.[a] Najbolji rezultat ostvario je u kanadskomCanmoreu u utrci na 20 km, zauzevši 11 mjesto.[1] Zbog relativno dobrih rezultata uvršten je u olimpijski tim Norveške na ZOI 1994. umjesto tada jednog od najboljih biatlonaca Eirika Kvalfossa.
Legenda:"–" disciplina nije održana; ●-nije nastupio.[1]
Sezona Svjetskog kupa 1994/95. je prva sezona u kojoj je u osvojio jedno od prva tri mjesta. Dva puta je zauzeo drugo i jednom treće mjesto u utrci sprinta, što će postati njegova najjača disciplina u budućoj karijeri. Sa štafetom je nastupio pet puta, a sa norveškom je štafetom osvojio jedno prvo i jedno drugo mjesto. U ukupnom plasmanu Svjetskog kupa zauzeo je četvrto mjesto, a bodove je osvojio u 11 od ukupno 14 nastupa.[a] Na Svjetskom prvenstvu u italijanskom Antholzu, plasirao se u obje trke među prvih dvanaest, a u utrci sprinta izgubio je bronzanu medalju sa zaostatkom od 2,1 sekunde u odnosu na trećeplasiranog njemačkog biatlonca Ricca Großa.
