Orijent je termin koji opisuje vezanost za bliskoistočne, srednjoistočne i dalekoistočne države. "Orijentalan" se na zapadu koristi kao termin za opisivanje ljudi,[1] kultura i dobara orijentalnog svijeta. Naprimjer, ako grad u Bosni i Hercegovini sadrži neke ustanove, objekte ili običaje neke kulture s Bliskog istoka, taj grad može se nazvati orijentalnim.
Termin potječe od latinske riječi oriens, što znači Sunce izlazi na istoku. Suprotan termin je okcident, što opisuje zapadni svijet.
Teritorijalizacija rimskog pojma Orijent dogodila se za vrijeme vladavine cara Dioklecijana (284–305), kada je formirana Orijentalna biskupija (latinski: Dioecesis Orientis). Kasnije u 4. vijeku, formirana je i pretorijanska prefektura Orijenta (latinski: Praefectura Praetorio Orientis), uključujući veći dio Istočnog Rimskog Carstva, od Trakije prema istoku; njen najistočniji dio bila je prvobitna Orijentalna biskupija, koja je otprilike odgovarala regiji Sirije.
Vremenom se uobičajeno shvatanje "Orijenta" stalno pomjeralo na istok, kako su evropski ljudi putovali dalje u Aziju. Konačno je stigao do Tihog okeana, na ono što su zapadnjaci zvali "Daleki istok". Ovi pomaci u vremenu i identifikaciji ponekad zbunjuju opseg (historijski i geografski) orijentalističkih studija. Ipak, ostaju konteksti u kojima su "Orijent" i "Orijentalno" zadržali svoja starija značenja (npr. "orijentalni začini" obično potiču iz regija koje se protežu od Bliskog istoka preko subkontinentalne Indije do Indokine).
U evropskoj historiografiji značenje "Orijenta" se nekoliko puta promijenilo u obimu. Izvorno, termin se odnosio na Egipat, Levant i susjedna područja[2] sve do Maroka. Tokom 1800-ih, Indija, i u manjoj mjeri Kina, počele su istiskivati Levant kao primarni predmet orijentalističkog istraživanja, dok se termin pojavljuje i u radovima sredinom stoljeća da opiše izgled ili percipiranu sličnost s "orijentalnom" vladom ili kulturom, kao u Tolstojevom romanu Rat i mir iz 1869, u kojem Napoleon, nakon što je ugledao "orijentalnu ljepotu" Moskve, naziva je "Taj azijski grad bezbrojnih crkava, sveta Moskva!",[3] dok američki historičar William Prescott 1843. koristi izraz "barbarska pompa, istinski orijentalni" da opiše dvorski život astečkog plemstva u svojoj historiji osvajanja Astečkog carstva.[4] Karl Wittfogel je još 1957. uključio Rim i Carstvo Inka u svoju studiju o onome što je nazvao orijentalnim despotizmom, pokazujući da taj izraz još uvijek ima značenje u zapadnoj misli koje nadilazi geografiju. Do sredine 20. vijeka, zapadni naučnici su općenito smatrali "Orijent" samo kao istočnu Aziju, jugoistočnu Aziju i istočnu centralnu Aziju.[2] Još početkom 20. stoljeća, izraz "Orijent" se često i dalje koristio na načine koji su uključivali i Sjevernu Afriku. Danas ovaj termin prvenstveno evocira slike Kine, Koreje, Japana, Vijetnama, Mongolije i poluostrva jugoistočne Azije.[2] Budući da je "Orijent" uglavnom kulturni pojam, veliki dijelovi Azije - posebno Sibir - bili su isključeni iz naučnog pojma "Orijenta".[2]
Jednako važeći termini za Orijent i dalje postoje u engleskom jeziku u kolokacijama kao što su orijentalne studije (sada azijske studije u nekim zemljama).
Pridjevski izraz orijentalni, Zapad je koristio za označavanje kultura, naroda, zemalja, azijskih tepiha i roba sa Orijenta. "Orijentalni" znači općenito "istočni". To je tradicionalna oznaka (posebno kada se piše velikim slovima) za sve što pripada Orijentu ili "Istoku" (za Aziju), a posebno njegovoj istočnoj kulturi označavao je istočni pravac u historijskoj astronomiji, često skraćeno "Ori".[5] U savremenom američkom engleskom, orijentalni se obično odnosi na stvari iz dijelova istočne Azije koje tradicionalno zauzimaju istočni Azijati i većina Centralnih i jugoistočnih Azijaca rasno kategoriziranih kao "mongoloid". Ovo isključuje Jevreje, Indijce, Arape i većinu drugih naroda Južne ili Zapadne Azije. Zbog historijske diskriminacije Kineza, Korejanaca i Japanaca, u nekim dijelovima Sjedinjenih Država, neki ljudi taj izraz smatraju pogrdnim. Na primjer, država Washington zabranjuje riječ "orijentalni" u zakonodavstvu i vladinim dokumentima i preferira riječ "azijski" umjesto toga.[6]
U više lokalnih upotreba, "orijentalno" se također koristi za istočne dijelove zemalja kao što je orijentalni region Maroka. "Orijentalni" se također može koristiti kao sinonim za "istočni", posebno u romanskim jezicima. Primjeri uključuju "orijentalne" i "zapadne" provincije Mindoro i Negros na Filipinima, te francuski departement Pyrénées-Orientales.
Od 19. vijeka, "orijentalist" je tradicionalni izraz za naučnika orijentalistike.
