Osman Đikić | |
---|---|
Rođenje | |
Smrt | 30. mart 1912 Mostar, Austro-Ugarska | (33 godine)
Osman Đikić (7. januar 1879 – 30. mart 1912) bio je bosanskohercegovački[1] pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik.
Rođen je 7. januara 1879. u Mostaru kao dijete Ahmeta (1858–1918) i Hane Đikić (djevojačko Kurt; umrla 1908). U Mostaru je završio osnovnu školu te pet godina gimnazije u Gimnaziji Mostar iz koje je izbačen zbog nacionalističkih aktivnosti. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju.[2] Godine 1905. vjenčao se sa glumicom Zorom Topalović u Beču. Nakon što je završio Trgovačku akademiju u Beču, Đikić je službovao je kao bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. Od 1907. uređivao je mostarski list Musavat i objavljivao tekstove u Bosansko-hercegovačkom glasniku. Godine 1909. seli se u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva Gajret i za urednika lista Gajret, a već sljedeće godine, 1910, pokreće politički list Samouprava.
Poeziju je počeo pisati veoma mlad, a objavljivao ih je u listovima Bosanska vila, Zora,[3] Behar i dr. Izdao je zbirke pjesama Muslimanskoj mladeži, Ašiklije i Pobratimstvo, a autor je i drame Zlatija koja se prikazivala na Gajretovim i drugim zabavama. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu.
Đikić je umro od tuberkuloze u Mostaru 30. marta 1912. u 33. godini života. Pokopan je u Velikom carinskom haremu. Njegova supruga, Zora, umrla je nedugo zatim, također od tuberkuloze i to 14. septembra 1912.
U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910, bio je jedan od kandidata Socijaldemokratske stranke za treću kuriju.