Ostap Višnja

Ostap Višnja
Rođenje	Pavlo Mihajlovič Gubenko (1889-11-13) 13. novembar 1889. Hrun, Poltavska gubernija, Ruska Imperija
Smrt	28. septembar 1956(1956-09-28) (66 godina) Kijev, USSR, SSSR
Zanimanje	književnik, satiričar
Potpis

Ostap Višnja, (ukrajinski: Остап Вишня) rođen kao Pavlo Mihajlovič Gubenko (ruski: Павло Михайлович Губенко), 13. novembra 1889.^[a] u Hrunu, Poltavska gubernija u Ruskoj Imperiji (danas Ukrajina) bio je ukrajinski književnik i satiričar.^[1]

Biografija

Novčić od 2 hrivnje iskovan 2014. godine povodom 125-godišnjice rođenja Ostapa Višnje.

Ostap Višnja se rodio na seoskom gazdinstvu u selu Čečva, u blizini Hruna (danas u ukrajinskoj Sumskoj oblasti), kojem selo danas pripada, kao mlađi brat pisca i humoriste Vasilija Čečvejanskog. Nakon završene osnovne škole odlazi u Kijev na Vojnu medicinsku školu, koju završava 1907. kao feldšer, liječnik komu je težište na liječenju ranjenih vojnika. Kasnije je radio kao pomoćni ljekar u Ruskoj carskoj vojsci, a nakon toga u kirurškom odjelu bolnice koja je pripadala željeznici Pivdeno-Sahidna Salisnzija. Od 1917. godine studira na Univerzitetu u Kijevu, ali uskoro napušta studij i počinje da se bavi novinarstvom i pisanjem. Godine 1918. mobilisan je u armiju Ukrajinske Narodne Republike, a 1919. godine je zarobljen od boljševika, te je zatvoren u zatvoru u Harkovu do 1921. godine.^[2][3]

Svoje prvo djelo "Demokratske reforme Denikina" objavio je 2. novembra 1919. godien pod pseudonimom P. Hrunski u kamjaneckim novinama "Narodnaja Volja". Slijedećih godina postaje jedan od značajnih satiričnih i humorističnih pisaca Sovjetskog Saveza. Zbog navodnog kontrarevolucionarnog djelovanja i terorizma uhapšen je 1934. godine i zatvoren u Gulag, tako da je svoju književnu karijeru mogao nastaviti tek 1943. godine. Rehabilitiran je 1955. godine, a slijedeće godine je umro u Kijevu. Sahranjen je na groblju Bajkovo u Kijevu.^[1]

Bibliografija

• Demokratske reforme Denikina (Демократичні реформи Денікіна)^[b] (1919.)
• Чухраїнці (1926.)
• Моя автобіографія (1927.)
• Зенітка (1944.)
• Вишня О. Зенітка ; Вишневі усмішки (1947.)
• Бекас (1945.)
• Як варити і їсти суп із дикої качки (1945.)
• Вальдшнеп (1945.)
• Ведмідь (1945.)
• Лисиця (1945.)
• Вовк (1945.)
• Заєць (1945.)
• Ленінград і ленінградці (1945.)
• Дика гуска (1946.)
• Дика коза (1946.)
• Перепілка (1946.)
• Лось (1946.)
• Дикий кабан, або вепр (1946.)
• Дрохва (1946.)
• Екіпіровка мисливця (1947.)
• Дилда (1948.)
• З крякухою на озері (1948.)
• У ніч під Новий Рік (1950.)
• Короп (1951.)
• Лебідь (1951.)
• Фазани (1952.)
• Сом (1953)
• Отак і пишу (1954.)
• Перший диктант (1955.)
• Щука (1956.)
• Мисливські усмішки (1956.)

Filmovi

Po motivima njegovih djela snimljena su tri filma:

• Zenitka (Зенітка), 1967.
• Parasoljka na poljovani (Парасолька на полюванні), 1973.
• Ni pukha, ni pera (Ні пуху, ні пера), 1973.^[4]

Privatni život

Višnja je bio oženjen s sovjetskom i ukrajinskom glumicom Varvarom Masljočenko. Njihov sin Vjačeslav Gubenko je bio doktor u Kijevskom okrugu.

Napomene

1. Po julijanskom kalendaru rođen je 31. oktobra 1889. godine.
2. Nazivi djela su transkribirani na latinicu. Transkribirani nazivi se označavaju kurzivom. Ukoliko je neko od dijela prevedeno na srpski, hrvatski ili bosanski jezik, djelo nije označeno kurzivom.

Reference

1. "Вишня Остап". ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Українська літературна енциклопедія. Pristupljeno 20. 2. 2022.
2. Višnja, Ostap. "Моя автобіографія". www.ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Književa ukrajinska encklopedija. Pristupljeno 20. 2. 2022.
3. Jorkova, Oksana (2003). "ВИШНЯ ОСТАП". resource.history.org.ua (jezik: ukrajinski). Historijska enciklopedija Ukrajine. Arhivirano s originala, 11. 3. 2022. Pristupljeno 20. 2. 2022.
4. Ni pukha, ni pera na IMDb-ju

Vanjski linkovi