Ostavljeni | |
---|---|
![]() Originalni poster filma | |
Režiser | Adis Bakrač |
Producent |
|
Scenarist(i) | Zlatko Topčić |
Uloge |
|
Muzika | Vlado Podany |
Žanr | Drama |
Kinematografija | Vladan Radović |
Montaža | Michko Netchak |
Distributer | HEFT Production Summer Hill Films (SAD) |
Premijera | |
Trajanje | 88 minuta |
Zemlja |
|
Jezik | Bosanski |
Budžet | 5 mil. $ |
Ostavljeni je bosanskohercegovački film iz 2010. godine režisera Adisa Bakrača. Rađen je u hrvatsko-francusko-američkoj koprodukciji. Producirali su ga Almir Šahinović, Marie-Anne Coste i Page Ostrow. Scenarist je Zlatko Topčić. Njegov scenarij je privukao pažnju svjetskih producenata nakon pobjede na CineLink-u 2003. godine.[2][3][4][5][6]
Ostavljeni je priča o dječaku iz doma za nezbrinutu djecu koji pokušava saznati istinu o svom porijeklu. Kroz priču o dječaku Alenu film opisuje posljedice ratnog stradavanja te neizmjernu nepravdu koju je rat donio najbespomoćnijima, djeci.[7][8]
Svjetsku premijeru je imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma 8. jula 2010.[9][10][11][12][13][14] U Bosni i Hercegovini je prvi put prikazan 7. decembra iste godine.[15] Američku premijeru imao je na Internacionalnom filmskom festivalu u Santa Barbari (Kalifornija) 2. februara 2011.[16][17][18] Tony Grga, koji tumači trinaestogodišnjeg dječaka Alena, nagrađen je na Pulskom filmskom festivalu Zlatnom arenom za najbolju glavnu mušku ulogu.[19][20]
Priča počinje u bosanskoj šumi 1993. godine, kada žena rađa mušku bebu, i skače na 2006. godinu, u dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu, gdje boravi trinaestogodišnji dječak, Alen (Tony Grga).
Stari direktor Gago je ispričao Alenu da je njegova majka Francuskinja, a otac Englez, koji su bili ratni reporteri, a nakon rata su, zbog profesionalnih obaveza, morali napustiti Bosnu i njega privremeno ostaviti u domu.
Alen piše pisma majci i daje ih odgajateljici Cici (Mira Furlan) koja ih treba poslati njegovoj majci u Francusku. Međutim, Cica sva pisma koja joj djeca daju stavlja u ladicu, jer ih, ustvari, nema kome ni poslati. U dom dolazi novi direktor Mirza, mlad i sposoban pedagog koji iskreno želi pomoći djeci u njihovom odrastanju.
Pored doma je trgovina koju drži Šento. Za njega djeca iz doma kradu skupocjene stvari. Nakon neuspjele pljačke zlatarne, policija obavlja istragu, a Alen, bojeći se da ga ne otkriju da je bio u pljački, pokušava doći do svog dosijea, odnosno adrese njegove majke kako bi napustio dom i otišao kod nje.[1][21][22][23]
Počelo je 2007. godine, a odvijalo se u Sarajevu i na mnogim drugim lokacijama.
Scenarist Zlatko Topčić je na premijeri filma izjavio: "Ova priča govori o posljedicama rata. Razgovarao sam s tom djecom i ženama koje su doživjele sudbinu silovanja, ali mene ovdje nisu zanimali ni biološka majka ni biološki otac. Mene zanima taj novi bezimeni narod - oko deset do petnaest hiljada djece koja su najviše rasuta po svijetu. Zanima me njihova sudbina, njihovo pravo na sreću i život, jer oni su u svemu neumiješani u tuđi grijeh. Oni su, naprosto, plod mržnje, a ne ljubavi."[30] Topčić je mišljenja da je vrlo teško bez pomoći države i društva izvesti tu djecu na pravi put. Stoga mu je želja da film prenosi optimističnu poruku za neko bolje sutra, jer je "dovoljno što se današnji život odvija u kolektivnoj depresiji i pesimizmu."
Topčić je scenarij napisao 2002. godine (radni naslov filma: Gola koža). Kasnije nastaje bestseller roman Gola koža (2004) i istoimena drama (2007), o istoj temi.
Film je prihvaćen kod svjetske publike i kritičara koji ga ocjenjuju visokom ocjenom. Ostavlja snažan utisak na gledaoce, naročito zbog priče koja govori o posljedicama rata i djeci koja su nastala silovanjem, koja su plod mržnje, a ne ljubavi.[31]
Kritičari su rekli da "film uspijeva biti i dirljiva lična priča, ali i oštar komentar na bosanski rat". The Hollywood Reporter ga je nazvao "unikatnim umjetničkim filmom". Alissa Simon, iz Variety-ja, ocijenila ga je velikim i bitnim ostvarenjem, naročito jer nosi važnu poruku, a to je da i djeca i žene pate u ratovima.[32]
Filmska kritičarka Demi Mellett je dala pozitivnu recenziju za film nakon američke premijere na Internacionalnom filmskom festivalu u Santa Barbari (Kalifornija).[33] Na sajtu AllMovie je ocijenjen maksimalnom ocjenom 5/5.
Proglašen je najboljim bosanskohercegovačkim filmskim ostvarenjem za 2010. godinu u konkurenciji šest dugometražnih igranih filmova.[34]
Prikazivan je na filmskim festivalima širom svijeta. Neki od najznačajnijih su: Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma, Filmski festival u Hollywoodu, Filmski festival u Cannesu, Filmski festival See a Paris, Internacionalni filmski festival u Santa Barbari (Kalifornija), Filmski festival u St. Louisu[35] i mnogi drugi.
Prikazivan je u Češkoj, Hrvatskoj, Francuskoj, Portugalu, Srbiji, Egiptu,[36] Švedskoj, Rumuniji, Izraelu, Sloveniji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Nije svaki čovjek čovjek.
Amila