PM Makarov | |
---|---|
Upotreba | |
U službi | 1951 - do danas |
Korisnici | SSSR |
Ratovi | Vijetnamski rat, Sovjetsko-afganistanski rat, Rat u Ukrajini, brojni drugi ratovi |
Proizvodnja | |
Proizvođač | Izhsevsk, Norinco, Cugir Arsenal, Khyber Pass |
Opis oružja | |
Težina | 730 gr |
Dužina | 161 mm |
Dužina cijevi | 93.5 mm |
Kalibar | 9x18 Makarov |
Domet | 50 m |
Spremnik municije | 8 metaka |
Brzina zrna | 315 m/s |
PM Makarov (Pištolj Makarova; rus. Пистолет Макарова ПМ) je poznati sovjetski poluautomatski pištolj uveden u upotrebu 1951.
Makarov je razvijen za metak kalibra 9×18 mm, izvedenice njemačkog metka 9×18 mm Ultra, razvijanog tokom Drugog svjetskog rata, kojem je bio cilj proizvesti metak za pištolj bez bravljenja cijevi. Njemački su uzori, osim u metku, vidljivi i u koncepciji samog pištolja (Walther PP/PPK). No slijedeći rusku školu oružarstva, učinjene su preinake i pojednostavljenja konstrukcije, pogotovo mehanizma za opaljenje, što je rezultiralo velikom silom okidanja kod dvostrukog djelovanja. Pištolj je konstruisao Nikolaj Fedorovič Makarov.
Koliko je pojednostavljena konstrukcija i rastavljanje pištolja do najmanjeg dijela, vidljivo je u korisničkim uputama koje su izdale oružane snage bivšeg DDR-a. Za potpuno rastavljanje treba samo šipka za čišćenje, originalno izdana uz pištolj. Bez obzira na grubu izradu, velike tolerance i tvrdo opaljivanje pištolj Makarov je pouzdano oružje koje neće “izdati” korisnika, a radit će, kako u Sibiru tako i u Sahari, a sve uz minimalno održavanje. Uz bivši DDR, pištolj Makarov je izrađivan u NR Kini i Bugarskoj. Bugarska verzija se od originala razlikuje samo po oznakama, što ne čudi znajući da su sovjetski kontrolori nadzirali proizvodnju pješadijskog oružja po sovjetskoj licenci u Bugarskoj do kraja 1980-ih godina prošlog stoljeća.
Glavni su mu djelovi: spremnik, branik okidača, mehanizam za okidanje, navlaka sa zatvaračem, ciljnici (zbog svoje male dužine su više izraženiji), povratna opruga, cijev i rukohvat.[1]