Pamflet je knjiga bez uveza (odnosno, bez tvrde korice ili poveza). Pamfleti mogu biti sastavljeni od jednog lista papira koji je štampan s obje strane i presavijen na pola, na trećine ili četvrtine, što se naziva letak, ili se mogu sastojati od nekoliko stranica presavijenih na pola i spojenih heftanjem na preklopu kako bi se dobila jednostavna knjižica.
Za potrebe „Međunarodne standardizacije statistike koja se odnosi na proizvodnju knjiga i periodike“, UNESCO definiše pamflet kao „neperiodičnu štampanu publikaciju od najmanje 5, a ne više od 48 stranica, bez naslovnih stranica, objavljenu u određenoj zemlji i dostupnu javnosti“, dok knjigu definiše kao „neperiodičnu štampanu publikaciju od najmanje 49 stranica, bez naslovnih stranica“. UNESCO-ove definicije su, međutim, namijenjene samo za specifičnu svrhu sastavljanja statistike o proizvodnji knjiga.[1]
Riječ pamflet za kratko djelo (opusculum) objavljeno samostalno, bez korica, ušla je u srednjoengleski oko 1387. godine kao pamphilet ili panflet, izvedena iz dvanaestovjekovne ljubavne komične poeme starijeg stila Pamphilus, seu de Amore („Pamfil: ili, o ljubavi“), napisane na latinskom jeziku.[2][3] Ime Pamfilus potiče od grčkog imena Πάμφιλος (Pamphilos), što znači „miljenik svih“. Poema je bila popularna, naširoko kopirana i samostalno distribuirana, formirajući tanki kodeks.
Najranija pojava riječi nalazi se u djelu Philobiblon (1344) Richarda de Buryja, koji govori o „panfletos exiguos“ („malim pamfletima“) (poglavlje VIII).[4]
Njegove moderne konotacije kao traktata koji se bavi savremenim pitanjem rezultat su žestokih rasprava koje su dovele do Engleskog građanskog rata; ovaj smisao se pojavio 1642. godine.[3]
Pamfleti su služili kao zamjena za članke u časopisima u periodu prije pojave časopisa, koji je završio sredinom devetnaestog stoljeća. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama bilo ih je na stotine. Oni su bili osnovno sredstvo komunikacije za ljude zainteresovane za politička i religijska pitanja, poput ropstva. Pamfleti nikada nisu razmatrali obje strane pitanja; većina je otvoreno bila pristrasna, nastojeći ne samo informisati nego i uvjeriti čitatelja.
Pamfleti mogu sadržavati sve, od informacija o kuhinjskim aparatima do medicinskih informacija i religijskih traktata. Pamfleti su veoma važni u marketingu jer su jeftini za proizvodnju i mogu se lako distribuirati kupcima. Također, pamfleti su dugo bili važan alat za politički protest i političke kampanje iz sličnih razloga.
Pamfletar je historijski termin za osobu koja proizvodi ili distribuira pamflete, posebno u političke svrhe.
Zbog svoje prolazne prirode i širokog spektra političkih i religijskih stavova koje omogućava lakoća proizvodnje ovog formata, pamfleti su cijenjeni među mnogim kolekcionarima knjiga. Značajne zbirke su sakupljene i predate akademskim istraživačkim bibliotekama širom svijeta.
Posebno opsežne zbirke američkih političkih pamfleta nalaze se u Javnoj biblioteci New Yorka, Tamiment biblioteci Univerziteta New York i kolekciji Jo Labadie na Univerzitetu Michigan.[5]
Pamflet je naširoko prihvaćen u trgovini, posebno kao format za marketinšku komunikaciju. Pamfleti imaju različite namjene, kao što su opisi proizvoda ili uputstva, informacije o kompaniji, promocije događaja ili turistički vodiči, i često se koriste na isti način kao letci ili brošure.