Petra Behle | |
---|---|
Lični podaci | |
Državljanstvo | Zapadna Njemačka Njemačka [a] |
Rođenje | Offenbach am Main, Zapadna Njemačka | 5. januar 1969
Karijera | |
Klub | SC Willingen |
Status | neaktivna |
Olimpijske igre | |
Nastupi (b.) | 3 (1992, 1994, 1998) |
Medalje (b.) | 3 (1 zlatna) |
Svjetska prvenstva | |
Nastupi (b.) | 12 (1987, 1988, 1989, 1990, 1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998) |
Medalje (b.) | 13 (9 zlatnih) |
Svjetski kup | |
Prvi nastup (b.) | 1986/87 |
Pojedinačne pobjede (b.)[I] | 8[b] |
Timske pobjede[II] | 13 |
Plasman (b.)[III] | 3. (1991/92, 1995/96) Pojedinačno: 14. (1997/98) Sprint: 4. (1996/97) Potjera: 9. (1997/98) |
Medalje | |
Fusnote | |
| |
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS |
Petra Behle, rođena 5. januara 1969. u Offenbachu na Maini, tada Zapadna Njemačka, kao Petra Schaaf je nekadašnja njemačka biatlonka, koja je isprva nastupala za biatlonski savez Zapadne Njemačke, a nakon ujedinjenja, za Njemački biatlonski savez. Olimpijska pobjednica je postala u štafetnoj utrci, te je devetostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih medalja na Svjetskim prvenstvima je na trećem mestu iza Magdalene Neuner i Jelene Golovine.
Nakon preseljanja sa porodicom u Mittenwald, sa osam godina počinje da se bavi skijanjem i to skijaškim trčanjem, a sa sedamnaest godina 1986. dolazi u skijaški školski internat u Willingenu, gdje je tadašnja trenerka Renate Schinze obučava za biatlon. Od tada nastupa za SC Willingen, a 1988. godine postaje najmlađa prvakinja Njemačke u biatlonu.
Olimpijske igre | Poj. | Spr. | Šta. |
---|---|---|---|
Albertville 1992. (Biatlon) | 13 | 6 | 2 |
Lillehammer 1994. (Biatlon) | 15 | 5 | 2 |
Nagano 1998. (Biatlon) | 27 | 16 | 1 |
Petra Behle je tri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994 i ZOI 1998. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.[1][2] U pojedinačnim disciplinama bolji rezultat joj je bio šesto mjesto u utrci sprinta na 7,5 km. U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.[3][4] Plasman u sprintu je poboljšala zauzevši peto mjesto sa 25 sekundi zaostatka i sa dva promašaja kao i pobjednica Myriam Bédard. Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Uschi Disl, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je jedinu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukljeva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.[5][6]
Svjetsko prvenstvo | Poj. | Spr. | Pot. | Šta. | Eki. |
---|---|---|---|---|---|
1987. Lahti | 25 | 19 | |||
1988. Chamonix | 10 | 1 | 5 | ||
1989. Feistritz | 1 | 15 | 4 | 3 | |
1990. Minsk[c] 1990. Oslo[d] 1990. Kontiolahti[e] |
3 | 33 | 8 | 2 | |
1991. Lahti | 1 | 10 | 4 | ||
1992. Novosibirsk | 1 | ||||
1993. Borovec | 1 | 6 | 4 | ||
1994. Canmore | 4 | ||||
1995. Antholz | 16 | 23 | 1 | 2 | |
1996. Ruhpolding | 19 | 11 | 1 | 1 | |
1997. Osrblie | 12 | 9 | 9 | 1 | |
1998. Pokljuka 1998. Hochfilzen |
5 |
Behle je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 1987. do SP 1998. Na prvom nastupu na SP 1987. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 19-o mjesto u utrci sprinta. Na sljedećem prvenstvu u Chamonixu u utrci sprinta na 5 km osvojila je prvu zlatnu medalju, bez promašaja i sa 14 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranu Evu Korpelu i 23 s na trećeplasiranu Anne Elvebakk. Osvojila je ukupno devet zlatnih medalja, od čega tri u štafeti: na SP 1995. sa Uschi Disl, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1996. i SP 1997. sa Uschi Disl, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Uschi Disl i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. U pojedinačnim utrkama, osvojila je još zlatne medalje u pojedinačnoj utrci na 15 km na SP 1989. pobjedivši Anne Elvebakk i Svjetlanu Pečorsku, SP 1991. i na SP 1993.
Prvi nastup Petre Behle u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1987/88, kada je u italijanskom Antholzu zauzela šesto mjesto u utrci sprinta na 5 km. U ukupnom plasmanu je zauzelo četvrto mjesto, sa dva druga i jednim trećim mjestom, te ukupno osam plasmana među prvih deset. Sljedeće sezone u bugarskom Borovecu pobijedila je u štafeti sa Martinom Stede i Dorinom Pieper, što joj je bio i najbolji rezultat. I u narednim je sezonama (SK 1989/90 i SK 1990/91) pobjeđivala u ekipnim i štafetnim utrkama, a prvu zvaničnu pojedinačnu pobjedu ostvarila je 24. februara 1991. u utrci na 15 km, u Lahtiju u sklopu Svjetskog prvenstva u biatlonu, čiji su se rezultati brojali za plasman u Svjetskom kupu, pobjedivši ubjedljivo bez promašaja sa gotovo dvije minute zaostatka Grete Ingeborg Nykkelmo i Ivu Škodrevu. Te je sezone završila na šestom mjestu sa 150 osvojenih bodova. Ukupno je pobijedila osam puta i to dva puta u utrkama na 15 km i šest puta u utrkama sprinta na 7,5 km. Najviše pobjeda ostvarila je u sezoni SK 1996/97. pobijedivši u tri utrke. Dva puta je bila treća u ukupnom plasmanu: SK 1991/92 sa 173 boda iza Anfise Rescove i Anne Briand; te u SK 1995/96. sa 191 bodom iza Emmanuelle Claret i Uschi Disl.
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Petra Behle se 1994. udala za njemačkog skijača-trkača Jochena Behle, od kog se razvela 1999. godine, a od 30. januara 2009. je udata za partnera sa kojim živi od 2003. godine. Trenutno živi u Biebertalu. Počasna je pokroviteljica biciklističke utrke Tour der Hoffnung, od kojih se zarađenih sredstava potpomažu od raka oboljela djeca.[7][8] Za regionalne zasluge proglašena je počasnom ambasadoricom regije Mittelhessen. Za sportske zasluge nagrađena je 6. maja 2002 godine najvišom njemačkom sportskom nagradom Srebrni lovorov list (njemački: Silbernes Lorbeerblatt).[9]