Pingelapezno sljepilo
| Ahromatopsija (Potpuno sljepilo za boje) | |
|---|---|
 Pogođene osobe prepoznaju samo raspon boja od bijele, preko mogućih nijansi sive, do crne
| |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | H53.5 |
| ICD-9 | 368.54 |
| OMIM | 216900 |
| DiseasesDB | 83 |
| MedlinePlus | 001002 |
| MeSH | D003117 |
Ahromatopsija, također poznata kao totalna sljepoća za boje, je medicinski sindrom sa simptomima koji se odnose na najmanje pet stanja. Termin se može odnositi na stečena stanja kao što je moždana ahromatopsija, ali se obično odnosi na autosomno recesivno kongenitalno stanje vida za boje, nemogućnost percepcije boja i kako bi se postigla zadovoljavajuća oštrina vida pri visokim nivoima svjetlosti, tipski na vanjskom dnevnom svjetlu. Sindrom je također prisutan u nekompletnom obliku koji se preciznije definiše kao dishromatopsija. Procjenjuje se da pogađa 1 od 30.000 živorođenih u svijetu.
Postoji određena rasprava o tome da li ahromati mogu vidjeti boju ili ne. Kao što je ilustrovano u djelu Ostrvo daltonista Olivera Sacksa, neki ahromati ne vide boju, samo crnu, bijelu i nijanse sive. Sa pet različitih gena za koje je do sada poznato da uzrokuju slične simptome, može biti da neki vide marginalne nivoe diferencijacije boja zbog različitih svojstava gena. Uz tako male veličine uzoraka i niske stope odgovora, teško je precizno dijagnosticirati 'tipske ahromatske uslove'. Ako je nivo svjetlosti tokom testiranja optimizovan za njih, oni mogu postići korigovanu oštrinu vida od 20/100 do 20/150 na nižim nivoima osvetljenja, bez obzira na odsustvo boje.
Jedna uobičajena osobina je hemeralopija ili sljepoća na punoj sunčevoj svjetlosti. Kod pacijenata sa ahromatopsijom, čepićni sistem i vlakna koja nose informacije o boji ostaju netaknuti. Ovo ukazuje da je mehanizam koji se koristi za konstruisanje boja neispravan.
Znakovi i simptomi
[uredi | uredi izvor]Sindrom se često prvo primijeti kod djece oko šest mjeseci zbog njihove fotofobične aktivnosti ili nistagmusa. Nistagmus postaje manje uočljiv s godinama, ali ostali simptomi sindroma postaju relevantniji kako se školsko doba približava. Oštrina vida i stabilnost pokreta oka generalno se poboljšavaju tokom prvih šest do sedam godina života – ali ostaju blizu 20/200. Kongenitalni oblici stanja smatraju se stacionarnim i ne pogoršavaju se sa godinama.
Pet simptoma povezanih sa ahromatopsijom ili dishromatopsijom su:
- Ahromatopsija
- Ambliopija – smanjena vidna oštrina
- Hemeralopija – sa subjektom koji pokazuje fotofobiju
- Nistagmus
- Irisne abnormalnosti u radu
Sindrom ahromatopsije ili dishromatopsije slabo je opisan u savremenim medicinskim i neurooftalmološkim tekstovima. Pojam je postao uobičajen nakon objavljivanja knjige neuronaučnika Olivera Saksa, Ostrvo daltonista, 1997. Do tada je većina daltonista opisivana kao ahromati ili ahromatopi. Oni sa manjim stepenom abnormalnosti percepcije boja opisani su ili kao protanopi, deuteranopi ili tetartanopi - istorijski tritanopi. Ahromatopsija se također naziva štap monohromatija i totalna kongenitalna sljepoća za boje. Osobe sa kongenitalnim oblikom ovog stanja pokazuju potpuno odsustvo aktivnosti čepića putem elektroretinografije pri visokoj osvjetljnosti. Postoje najmanje četiri genetička uzroka kongenitalne ahromatopsije, od kojih dva uključuju ciklički nukleotid-zavisni ionski kanal (ACHM2, ACHM3), treći uključuje fotoreceptorski čepićnoćelijski transducin (GNAT2, ACHM4), a posljednji ostaje nepoznat.
Potpuna ahromatopsija
[uredi | uredi izvor]Osim potpune nemogućnosti da vide boju, osobe sa potpunom ahromatopsijom imaju niz drugih vidnih aberacija. Među ove optičke aberacije spadaju značajno smanjena oštrina vida (<0,1 ili 20 na dnevnom svjetlu, hemeralopija, nistagmus i teška fotofobija) . Očni fundus izgleda potpuno normalno.
Nepotpuna ahromatopsija
[uredi | uredi izvor]Općenito, simptomi nepotpune ahromatopsije (dishromatopsije) slični su simptomima potpune ahromatopsije osim u smanjenom obliku. Osobe s nepotpunom ahromatopsijom imaju smanjenu vidnu oštrinu sa ili bez nistagmusa ili fotofobije. Nadalje, ove osobe pokazuju samo djelomično oštećenje funkcije čepićnih ćelija, ali opet imaju zadržanu funkciju štapića.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Stečena
[uredi | uredi izvor]Stečena ahromatopsija ili dishromatopsija je stanje povezano s oštećenjem diencefalona —prvenstveno talamusa srednjeg mozga — ili moždanog korteksa — neokorteksa — posebno četvrtog područja vizuelne asocijacije V4 koje prima informacije iz parvoćelijskog puta uključenog u obradu boja. Talamusna ahromatopsija ili dishromatopsija uzrokovana je oštećenjem talamusa; najčešće je uzrokovan rastom tumora jer je talamus dobro zaštićen od vanjskih oštećenja. Moždana ahromatopsija je oblik stečene sljepoće za boje koji je uzrokovan oštećenjem moždane kore, a ne abnormalnostima u ćelijama mrežnjače. Najčešće je uzrokovana fizičkom traumom, krvarenjem ili rastom tumorskog tkiva.
Kongenitalna
[uredi | uredi izvor]Poznati obrasci kongenitalnih oblika ahromatopsije su zbog kvara mrežnjačnog fototransdukcijskog puta. Konkretno, čini se da je ovaj oblik ahromatopsije posljedica nesposobnosti čepića da pravilno reaguju na svjetlosni unos hiperpolariziranja. Poznati genetički uzroci ovoga uključuju mutacije u s ćelijjskom cikličkog nukleotidog ionskog kanala CNGA3 (ACHM2)[1] i CNGB3 (ACHM3), transducin čepića, GNAT2 (ACHM4), podjedinica čepićnih fosfodiesteraza PDE6C (ACHM5, OMIM 613093)[2] te PDEH (ACHM6, OMIM 610024) i ATF6 (ACHM7, OMIM 616517).
Patofiziologija
[uredi | uredi izvor]Hemeralopijski aspekt ahromatopsije može se dijagnosticirati neinvazivno pomoću elektroretinografije. Odgovor na niskim (skotopskim) i srednjim (mezotopskim) nivoima svjetlosti bit će normalan, ali će odgovor pod visokim nivoom svjetlosti (fotopski) izostati. Mezotopski nivo je otprilike stotinu puta niži od kliničkog nivoa koji se koristi za tipski elektroretinogram visokog nivoa. Kada je prisutno, stanje je uzrokovano zasićenjem nervnog dijela mrežnjače, a ne zbog odsustva samih fotoreceptora.
Općenito, molekulskii patomehanizam ahromatopsije je ili nemogućnost da se pravilno kontroliše ili reaguje na izmenjene nivoe cGMP; posebno važnog u vizuelnoj percepciji jer njegov nivo kontroliše otvaranje cikličkih nukleotidnih ionskih kanala (CNG). Smanjenje koncentracije cGMP dovodi do zatvaranja CNG-a i rezultira hiperpolarizacijama i prestankom oslobađanja glutamata. Nativni mrežnjačini CNG sastoje se od 2 α- i 2 β-podjedinica, koje su CNGA3 i CNGB3, u čepićimas. Kada se eksprimira sam, CNGB3 ne može proizvesti funkcionalne kanale, dok to nije slučaj za CNGA3. Spajanje CNGA3 i CNGB3 proizvodi kanale sa izmijenjenom ekspresijom membrane, propusnošću iona (Na+ u odnosu na K+ i Ca2+), relativna efikasnost cAMP/cGMP aktivacije, smanjena prema van rectification, treperenje struje i osjetljivost na blokiranje L-cis diltiazema.
Upravljanje
[uredi | uredi izvor]Općenito ne postoji tretman za izlječenje ahromatopsije. Međutim, tamnocrveni filteri ili filteri boje šljive su od velike pomoći u kontroli osjetljivosti na svjetlost.[3] Od 2003. postoji kibernetički uređaj pod nazivom eyeborg koji omogućava ljudima da percipiraju boju putem zvučnih talasa.[4] Ahromatopsijski umjetnik Neil Harbisson je prvi koristio takav uređaj početkom 2004. godine, a eyeborg mu je omogućio da počne slikati u boji pamteći zvuk za svaku boju.[5] Štaviše, postoje neka istraživanja o genskoj terapiji za životinje sa ahromatopsijom, sa pozitivnim rezultatima na miševima i mladim psima, ali manje efektivnim na starijim psima. Međutim, nisu rađeni nikakvi eksperimenti na ljudima. Mnogo je izazova u provođenju genske terapije za sljepoću za boje na ljudima.
Epidemiologija
[uredi | uredi izvor]Ahromatopsija je relativno neuobičajen poremećaj, sa prevalencijom od 1 na 30.000 ljudi.[6]
Međutim, na malom mikronezijskom atolu Pingelap, približno 5% od 3.000 stanovnika atola je pogođeno Ljudi ovog kraja su ahromatopsiju nazvali maskun, što doslovno znači "ne vidjeti" na pingelapeskom jeziku.[7] Ova neobična populacija privukla je neurologa Olivera Sacksa na otoke za koje je napisao svoju knjigu Otok daltonista iz 1997. godine.
Terminologija
[uredi | uredi izvor]- Stečena ahromatopsija: Moždana ahromatopsija
- Kongenitalna ili nasljedna ahromatopsija: Potpuna tipska ahromatopsija
Nepotpuna atipska ahromatopsija ili nepotpuna atipska dishromatopsija}}
Srodni
[uredi | uredi izvor]- Ahromatopsija: Potpuni nedostatak percepcije boje, viđenje samo u crnoj, bijeloj i nijansama sive. Ovo se razlikuje od agnosije u boji, u kojoj osoba može percipirati boju – mjereno odgovarajućim zadatkom – ali ne može prepoznati različite boje.}}
- Ambliopija: Koncepcijski definirao Sir Stewart Duke-Elder 1973., kao deficit monokularne oštrine koji nije posljedica refrakcione greške ili bilo kakve organske abnormalnosti.[8] Loše prostorne performanse preciznog optičkog servomehanizma očiju pri nominalnim nivoima osvjetljenja bez ikakvog morfološkog uzroka. Jedan oblik lijenog oka.
- Hemeralopija: Smanjeni vizuelni kapacitet pri jakom svetlu, tj. sljepilo.
- Nistagmus: Termin za opisivanje normalnih i patoloških stanja vezanih za okulomotorni sistem. U postojećem kontekstu, radi se o patološkom stanju koje uključuje nekontrolirano oscilatorno kretanje očiju tokom kojeg je amplituda oscilacija prilično uočljiva, a frekvencija oscilacije ima tendenciju da bude prilično niska.
- Fotofobija: Izbjegavanje jakog svjetla onih koji pate od hemeralopije.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kohl, Susanne; Marx, Tim; Giddings, Ian; Jägle, Herbert; Jacobson, Samuel G.; Apfelstedt-Sylla, Eckhart; Zrenner, Eberhart; Sharpe, Lindsay T.; Wissinger, Bernd (juli 1998). "Total colourblindness is caused by mutations in the gene encoding the α-subunit of the cone photoreceptor cGMP-gated cation channel". Nature Genetics. 19 (3): 257–259. doi:10.1038/935. PMID 9662398. S2CID 12040233.
- ^ Thiadens, Alberta A.H.J.; den Hollander, Anneke I.; Roosing, Susanne; Nabuurs, Sander B.; Zekveld-Vroon, Renate C.; Collin, Rob W.J.; De Baere, Elfride; Koenekoop, Robert K.; van Schooneveld, Mary J.; Strom, Tim M.; van Lith-Verhoeven, Janneke J.C.; Lotery, Andrew J.; van Moll-Ramirez, Norka; Leroy, Bart P.; van den Born, L. Ingeborgh; Hoyng, Carel B.; Cremers, Frans P.M.; Klaver, Caroline C.W. (august 2009). "Homozygosity Mapping Reveals PDE6C Mutations in Patients with Early-Onset Cone Photoreceptor Disorders". The American Journal of Human Genetics. 85 (2): 240–247. doi:10.1016/j.ajhg.2009.06.016. PMC 2725240. PMID 19615668.
- ^ Maiz 2010, str. 233.
- ^ Ronchi 2009, str. 319.
- ^ Pearlman 2015, str. 84–90.
- ^ Thiadens 2011, str. 59.
- ^ Morton 1972, str. 277–289.
- ^ Duke-Elder 1976.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Bright, S. R.; et al. (2005). "Disease-associated mutations in CNGB3 produce gain of function alterations in cone cyclic nucleotide-gated channels". Mol. Vis. 11: 1141–1150. PMID 16379026.
- Brody, J. A.; et al. (1970). "Hereditary blindness among Pingelapese people of Eastern Caroline Islands". The Lancet. 295 (7659): 1253–1257. doi:10.1016/s0140-6736(70)91740-x. PMID 4192495.
- Corn, A. N.; et al. (2010). Foundations of low vision: clinical and functional perspectives. Arlington: American Foundation for the Blind. ISBN 9780891288831.
- Duke-Elder, S.; et al. (1976). Ocular motility and strabismus. System of Ophthalmology. 6. London: Kimpton. ISBN 9780853137764.
- Hussels, I. E.; et al. (1972). "Pingelap and Mokil Atolls: achromatopsia". Am. J. Hum. Genet. 24 (3): 304–309. PMC 1762260. PMID 4555088.
- Morton, N. E.; et al. (1972). "Pingelap and Mokil Atolls: historical genetics". Am. J. Hum. Genet. 24 (3): 277–289. PMC 1762283. PMID 4537352.
- Patel, K. A.; et al. (2005). "Transmembrane S1 mutations in CNGA3 from achromatopsia 2 patients cause loss of function and impaired cellular trafficking of the cone CNG channel". Investig. Ophthalmol. Vis. Sci. 46 (7): 2282–2290. doi:10.1167/iovs.05-0179. PMID 15980212.
- Pearlman, E. (2015). "I, Cyborg". PAJ. 37 (2): 84–90. doi:10.1162/PAJJ_a_00264. S2CID 57562971.
- Peng, C.; et al. (2003). "Achromatopsia-associated mutation in the human cone photoreceptor cyclic nucleotide-gated channel CNGB3 subunit alters the ligand sensitivity and pore properties of heteromeric channels". J. Biol. Chem. 278 (36): 34533–34540. doi:10.1074/jbc.M305102200. PMID 12815043.
- Ronchi, A. M. (2009). eCulture: cultural content in the digital age. Berlin: Springer Science+Business Media. ISBN 9783540752738.
- Thiadens, A. A. H. J.; et al. (2009). "Homozygosity mapping reveals PDE6C mutations in patients with early-onset cone photoreceptor disorders". Am. J. Hum. Genet. 85 (2): 240–247. doi:10.1016/j.ajhg.2009.06.016. PMC 2725240. PMID 19615668.
- Thiadens, A. A. H. J. (2011). Genetic etiology and clinical consequences of cone disorders. Erasmus University Rotterdam. ISBN 9789461690579.
- Tränkner, D.; et al. (2004). "Molecular basis of an inherited form of incomplete achromatopsia". J. Neurosci. 24 (1): 138–147. doi:10.1523/JNEUROSCI.3883-03.2004. PMC 6729583. PMID 14715947.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Achromatopsia Arhivirano 23. 2. 2020. na Wayback Machine na MedicineNet
- Achromatopsia na Merriam-Webster
- Achromatopsia na NCBI
- The Achromatopsia Network - arhiva informacija i savjeta o savladavanju stanja ahromatopsije.