Pokpung-ho | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4 |
Dužina | ~9.5 m |
Širina | ~3.5 m |
Visina | ~2.2 m |
Težina | 44.3 tona |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | kompozitni, eksplozivno-reaktivni |
Osnovno naoružanje | 115mm 2A20 top (Chonma-215) 125mm 2A46 top (Chonma-216) |
Sekundarno naoružanje | mitraljez 7.62 mm PKT, mitraljez KPVT 14.5 mm bacač granata AGS-30, 2x 9K38 Igla |
Pokretljivost | |
Pogon | dizelski motor 1000 KS (±150) |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 60 km/h [1] |
Domet | ~370-500 km |
Pokpung-ho ili M-2002 sjevernokorejski glavni borbeni tenk čiji razvoj potiče iz 1990-ih godina. Tenk sadrži tehnologije preuzete sa T-62, T-72 i Chonma-ho tenkova.[2][3] U nekim zemljama poznat je i pod nazivom M-2002jer je prošao testiranja 16. februara 2002. godine, iako neki smatraju da se tenk nalazi u upotrebi vojske Sjeverne Koreje još od 1992. godine.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza mnogi T-72 tenkovi su bili povučeni iz operativne upotrebe i otpisani za staro željezo. Smatra se da je Sjeverna Koreja došla u posjed od nekih otpisanih T-72 tenkova i metodom obrnutog inžinjeringa konstrisala svoj Pokpung-ho tenk.[4] Također postoje pretpostavke da je Sjeverna Koreja došla u posjed T-80 iz Afganistana 1990-ih.[5] Unatoč sankcijama pod kojim se nalazi Sjeverna Koreja, nije u stanju da nabavi moderne tenkove od drugih zemalja.
Uništavanje iračkih T-72 tenkova od zapadnih kao što je primjerice američki M1 Abrams tokom zalivskog rata pokazalo je loše djelovanje izvoznih verzija T-72 tenkova u odnosu na zapadne tenkove. Sjeverna Koreja je odlučila modernizirati svoju postojeću flotu tenkova kako bi premostila veliku razliku u karateristikama između svojih Ch'onma-ho tenkova i južnokorejskih K1 i ranijih verzija M1 Abrams tenkova. Međutim uticaj ekonomske krize u toj zemlji i nedostatak nekoliko važnih tehnologija dovele su do toga da se P'okp'ung-ho nije proizvodio u velikom broju prije 2000-ih godina.[6]
Smatra se da je prvi primjerak ovog tenka proizveden 1992. godine u Ryu Kyong-su fabrici tenkova u provinciji Južni Hamgyŏng.[7] Zbog ograničene industrijske sposobnosti Sjeverne Koreje, kao i činjenica da su sredstva koja su bila potrebna za razvoj ovog tenka prenamijenjena u nuklearni program smatra se da je Sjeverna Koreja do 2007. godine raspolagala sa manje od 250 ovih tenkova. Međutim smatra se da je proizvodnja povećana nakon 2010. godine. Tenk je prvi put prikazan javnosti na vojnoj paradi u Pjongjangu 2010. godine i na vojnoj vježbi 2012. godine.
Kao glavno naoružanje P'okp'ung-ho-a kod prvih verzija najverovatnije je bio 115 mm 2A20, međutim za druge novije verzije predpostavlja se da su naoružane topom 125 mm.[8] Osim toga tenk je naoružan i teškim mitraljezom kalibra 14.5 mm KPVT kao i suspregnutim mitraljezom kalibra 7.62 mm i po četiri bacača dimnih grnata na svakoj strani kupole. Tenk nema sposobnosti ispaljivanja navođenih protivtenkovskih projektila.[9][10] Na vojnoj paradi aprila 2017. godine prikazan je model tenka opremljen sa lahkim protivavionskim raketnim lanserima, dva protivtenkovska raketna lansera na lijevoj strani kupole i dvostrukim automatskim bacačem granata postavljenim sa desne strane otovra komandira.
Tenk je opremljen IC senzorom (TPN-3-49 or TPN-4), laserskim daljinometrom kao i opremom za djelovanje noću.
Iako naizgled podvozje liči na podvozje tenka T-72, zapravo se radi o modificiranom podvozju T-62 tenka koje je izduženo sa dodatna dva kotača.[11] Osim kompozitnog oklopa, zaštitu tenka pruža eksplozivno-reaktvni oklop.[12] The panels along the tracks seem to be made of a light laminar armour.[13]
Javnosti nije predstavljen tačan tip motora kojim je tenk pogonjen. Predpostavke analitičara su da se radi o dizelskom motoru od 1000 KS pa čak i do špekulacija da se radi o motoru od 1500 KS.