Predacija

Lav i mladunče jedu ostatke govečeta
Indijski piton guta odraslog jelena
u Nacionalnom parku Mudumalai.
Južnokineski tigar (Panthera tigris amoyensis) je predator čiji je plijen ovaj papkar
Mravi mesojedi se hrane rakom cikadom: neke vrste, posebno kada su jedinke udružene, mogu uloviti plijen koji je dosta veći od njih samih

Predacija – u ekologiji – opisuje jedan od oblika interakcije između dva bića u datom ekosistemu. Predator napada i jede svoj plijen.

Predatori mogu, ali ne moraju ubiti svoj plijen prije nego što ga pojedu. Ali čin predatora uvijek, u krajnjoj liniji, izaziva smrt žrtve, a uzimajući plijen i u dijelovima tijela, on se unosi u tijelo predatora. Pravim predatorom se može smatrati ona životinja koja ubija i jede i druge životinje, ali mnoge životinje se ponašaju i kao predatori i kao lešinari.[1][2]

Prema tome, predator je životinja koja lovi plijen i jede druge životinje. Na primjer, pauk jede muhu koju je uhvatio u svoju mrežui ili grupa lavova jede bizona. Životinje koje predator lovi se nazivaju plijen, a top predator ili apeks predator je ona koja nije žrtva drugih predatora.[3][4][5][6]

Predatori su obično mesojedi ili svaštojedi (jedu biljke i druge životinje), loveći druge životinje za hranu. Primjeri predatora su mačke (Felidae), krokodili, zmije, vukovi, kitovi ubice, jastozi i ajkule.[7][8]

Predatori iz zasjede

[uredi | uredi izvor]
Larva insekta Lethocerus patruelis napada ribu Pseudorasbora parva.
Ženka zlatnog paukolikog raka (Misumena vatia) lovi ženku mušice pri parenju.

Predatori iz zasjede ili siti čekajući predatori su životinje mesojedi ili drugi organizmi, kao što su neke biljke mesožderke. Oni potajno postavljaju ili u lovu imaju (instinktivnu) strategiju, a uspješnost u lovu ne zavisi samo od brzine ili snage. Ovi organizmi obično sakrivaju i mirno čekaju plijen da se pojavi na uočljuvoj udaljenosti. Često su zaštitno obojeni, a mogu biti i usamljenici. To može biti sigurnije za predatora, jer dok vreba manje se svojim predatorima.

Kada predator ne može kretati brže od svojih žrtava, preferira sporiji plijen i/ili čeka u „zasjedi“, što mu daje veću šansu da bude efikasniji nego da je u potrazi. U suprotnom, aktivni lov obično je efikasniji. Međutim, postoje mnoge srednje strategije, kao što je , primjerice; slučaj kada je teži predator od mogućeg plijena na maloj udaljenosti, ali ne u dugoj potjeri, onda su, u sklopu strategije, potrebna ili uhođenja ili i zasjede.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.
  2. ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  4. ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
  5. ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
  6. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  7. ^ Begon M., Townsend C., Harper J. (1996): Ecology: Individuals, populations and communities. 3rd ed. Blackwell Science, London, ISBN 0-86542-845-X, ISBN 0-632-03801-2, ISBN 0-632-04393-8
  8. ^ http://www.britannica.com/search?query=predation Encyclopedia Britannica: "predation"

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]