Predglavni niz

Predglavni niz je faza zvjezdane evolucije kod koje zvijezda nastaje neposredno iz interstelarnog oblaka. Zvijezda nije u ravnoteži te se može kretati u Hertzsprung-Rusellovom dijagramu (HRD) na desno ili lijevo. Energiju crpi putem kontrakcije pod utjecajem gravitacije. Tek kada se približi u HRD glavnom nizu pokreće se nuklearna fuzija.[1] Konkretno radi se o mladim zvijezdama koje još nisu dostigle glavni niz. Pojam mlade zvijezde obično se odnosi na predglavni niz.

Otkriće

[uredi | uredi izvor]

U periodu 1960.-1970. kartografisani su interstelarni oblaci. Kuširo Hajaši (1920-2010) je kao prvi predstavio 1961. teoriju o predglavnom nizu. Frank Šu 1977. je postavio teorijo kolapsa materije u interstelarnim oblacima.[2]

Osobine

[uredi | uredi izvor]

Pod utjecajem gravitacije protozvijezde doživljavaju kolaps zračeći svjetlost. Rast temperature T ovisi o masi m i gustini ῥ koja se izražava: T = M2/3 / ῥ 1/3 [3] Površina je uglavnom hladna.[4] Sjaj se mijenja, i ovisno o starosti protozvijezde, pulsira određenom periodom.[5] Nuklerna fuzija se u ovom stadiju evolucije ne odvija, veoma je izražen Sunčev vjetar. Postoji akrecioni omotač, okružen interstelarnom materijom. Neki predstavnici ove vrste imaju brzu rotaciju i jako magnetno polje.[6]

Podjela

[uredi | uredi izvor]

Poznate su vrste: T Tauri, FU Orionis, OB zvijezde.[6]

T Tauri

[uredi | uredi izvor]
Umjetnička adaptacija T Tauri zvijezde s akrecionim diskom

Prvo otkriće napravio je 1852. John Russel Hind. T Tauri zvijezda ima oko 0,5 - 3 masa Sunca.[7] T Tauri odlikuju emisijske linije kalcija kao i vodika. Uglavnom obuhvataju spektralne klase od A do M.[6] Jaki solarni vjetrovi dostižu brzinu 500.000 km/h izbacuju oko 10−8 masa Sunca godišnje.[8]

FU Orionis

[uredi | uredi izvor]

FU Orionis imaju izrazitu crvenu boju, kao i obične absorpcione linije.

OB zvijezde

[uredi | uredi izvor]

OB zvijezde imaju visoku masu i veoma brzo evoluiraju.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Vorhauptreihenstern". Das online-Lexikon der Astronomie (jezik: njemački). astronomie.info. Arhivirano s originala, 19. 4. 2016. Pristupljeno 26. 4. 2016.
  2. ^ Morrow, Amanda (24. 10. 2006). "Pre-Main Sequence Stars Evolution" (PDF). Department of Astronomy and Astrophysics (jezik: engleski). Eberly College of Science. Arhivirano s originala (PDF), 9. 9. 2015. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  3. ^ "Chapter 9 Early stages of evolution and the main sequence phase" (PDF) (jezik: engleski). Radboud Universiteit Nijmegen. 30. 4. 2016.
  4. ^ "Chapter 8 Early stages of evolution and the main sequence phase" (PDF). Argerlander Institut für Astronomie (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 13. 10. 2014. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  5. ^ Wien, U. (3. 6. 2014). "Sternbabys den Puls gefühlt". Pro Physik (jezik: njemački). Das Physikportal. Pristupljeno 26. 4. 2016.[mrtav link]
  6. ^ a b c "Pre-Main Sequence (PMS) Stars" (jezik: engleski). Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  7. ^ Stolte, Andrea (28. 11. 2012). "Pre-main sequence evolution" (PDF). Argerlander Institut für Astronomie (jezik: engleski).
  8. ^ "Star Formation" (jezik: engleski). AUSTRALIA TELESCOPE NATIONAL FACILITY. 30. 4. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Neil F. Comins; William J. Kaufmann III (2011). Discovering the Universe* ISBN 978-1429255202.
  • Derek Ward-Thompson; Anthony P. Whitworth (2011). An Introduction to Star Formation. Cambridge University Press ISBN 978-1107627468.
  • Stahler, S. W. and Palla, F. (2004). The Formation of Stars. Weinheim: Wiley-VCH. ISBN 3-527-40559-3.