Predsjednik Italije
Presidente della Repubblica Italiana | |
---|---|
Prebivalište | Kvirinalska palača, Rim |
Imenuje ga | Parlament Italije Regionalni predstavnici |
Mandat | Sedam godina, obnovljivo |
Konstituirani instrument | Ustav Italije |
Osnivanje | 1. januar 1948. |
Prvi nosilac | Enrico De Nicola |
Plata | €230.000 godišnje[1] |
Veb-sajt | www |
Predsjednik Italije, službeno predsjednik Republike Italije (italijanski: Presidente della Repubblica Italiana) jeste šef države Italije. U toj ulozi, nosilac funkcije predstavlja nacionalno jedinstvo, garantuje da je italijanska politika u skladu sa Ustavom Italije i šef je italijanskih oružanih snaga. Mandat predsjednika traje sedam godina.[2] Trenutni predsjednik je Sergio Mattarella, obnašavši tu dužnost od 3. februara 2015. godine.[3] Napoléon Bonaparte bio je prvi predsjednik Italije u historiji, od 26. januara 1802. do 17. marta 1805.
Sastavljači ustava Italije namijenili su da predsjednik bude stariji državnik nekog stasa. Član 84[2] navodi da za predsjednika može biti izabran svaki italijanski državljanin koji na dan izbora ima pedeset ili više godina i uživa građanska i politička prava. U članu se također navodi da je predsjedništvo nespojivo s bilo kojom drugom funkcijom; stoga, novoizabrani predsjednik mora podnijeti ostavku na bilo koju drugu funkciju prije nego što položi zakletvu.
Ustav iz 1948. godine ne postavlja nikakva ograničenja mandata predsjedništva,[2] iako se do 2013. nijedan predsjednik nikada nije kandidirao za drugi mandat. Dana 20. aprila 2013, predsjednik Giorgio Napolitano pristao je da se kandiduje za drugi mandat u pokušaju da prekine parlamentarni zastoj na predsjedničkim izborima 2013. godine i isti dan je propisno ponovo izabran.[4] Međutim, jasno je dao do znanja da neće odslužiti puni mandat i podnio je ostavku u januaru 2015. godine.
Predsjednik Republike Italije stupa na dužnost nakon polaganja zakletve pred italijanskim parlamentom i predsjedničkog obraćanja.
Mandat predsjednika Republike Italije traje sedam godina. Ovo sprječava da bilo koji nosilac funkcije bude ponovo izabran od istih domova, koji imaju petogodišnji mandat, što također daje određenu slobodu od pretjeranih političkih veza sa tijelom za imenovanje. Mandat italijanskog predsjednika može prestati dobrovoljnom ostavkom, smrću tokom obavljanja funkcije, trajnim invaliditetom zbog teške bolesti ili smjenom zbog zločina veleizdaje ili napada na Ustav.
Bivši predsjednik Republike naziva se predsjednikom emeritusom Republike i doživotnim senatorom. U odsustvu predsjednika Republike, uključujući putovanja u inostranstvo, predsjedničke funkcije obavlja predsjednik Senata.[2]