Promocija u šahu je pretvaranje i zamjena pješaka, koji je u toku partije došao na protivničko osnovno polje. Pješak se u istom potezu zamjenjuje sa damom, topom, lovcem ili skakačem iste boje, te u istom potezu preuzima sve osobine zamjenjene figure.
Po pravilu, pješak se promovira uvijek u najjaču figuru, damu, ali se zbog specifičnosti pozicije, može promovirati i u skakača, te time šahom ili matom bolje iskoristiti nego dama, ili da bi se eventualnom zamjenom dame, izbjegao pat. Promjena u figuru niže vrijednosti se naziva potpromocija.
Označavanje promocije pješaka u algebarskoj notaciji vrši se dodavanjem oznake figure nakon položaja polja. Npr:
U pravilu 3.7.e. stoji:
Kada pješak dostigne najudaljeniji red od njegovog početnog položaja, mora se zamijeniti kao dio istog poteza na istom polju novom damom, topom, lovcem ili skakačem iste boje. Igračev izbor nije ograničen na figure koje su prethodno uzete. Ova zamjena pješaka drugom figurom naziva se promocija i nova figura djeluje odmah.[1]
Dobar primjer, gdje se može prepoznati problem promocije i značajka da se mora uzeti figura iste boje je:
Ako bi bilo moguće, da se bijeli pješak promovira u protivničku figuru, bijeli bi mogao potezom g8 i promocijom, u crnog skakača, matirati crnog kralja. Otvaranjem topa, crni kralj bi bio u šahu, a jedino polje g8 bi bilo zauzeto sopstvenom figurom. Promocija u bijelu figuru vodi ka eventualnom remiju, jer nakon promocije u damu:
slijedi:
i eventualno
nakon čega crni kralj bježi iz opsade bijelog.
Nakon što pješak dođe na protivnički osnovni red, mora se odmah zamijeniti željenom figurom Izbor figure koju igrač uzima, nije ograničen na figure koje nisu u igri, te se u toku igre mogu naći dvije ili tri dame. Rekord u broju dama na šahovskoj tabli je šest, mada je u šahovskim studijama, teoretski imati i sedam dama. Takođe postoje partije sa pet topova i pet skakača.[2]
U turnirskoj praksi, ponekad je problem da željene figure za promociju (npr. druge dame) nema. U tom primjeru, po pravilima FIDE, sudija prekida partiju, tako što zaustavi sat. Ukoliko sudija nije u blizini, igrač sam smije zaustaviti sat i tražiti pomoć od sudije.[3]
U brzim partijama, može se tolerirati, mada protiv pravila FIDE, da se slijedeća dama zamijeni na glavu postavljenim topom, Promocija pješaka u topa ili lovca, umjesto dame, najčešće nema smisla, jer potezi ove dvije figure su mogući i kod dame. U izuzetnim slučajevima, ako je protivnik u mogućem pat položaju, ova promocija omogućava nastavak partije.
U Srednjem vijeku promocija u damu je bila moguća, samo ako je dama u prijašnjim potezim već odstranjena sa stola. Ovo je pravilo vrijedilo sve do 17. vijeka. Od 1560. godine potpromocija je bila dozvoljena, ali zbog neujednačenosti pravila, ovo se pravilo nije svugdje koristilo.
U vremenu oko 1840. godine u prostorima njemačkog govornog područja, postojalo je pravilo, da se promocija može sprovesti, samo sa figurom, koja je ranije uklonjena sa table. Ovo je pravilo dovelo do principijelnog problema, kao u šahovkoj studiji švicarca Johanna Conrada von Orellija (1788-1854) iz 1840. u knjizi Schachbüchlein.
Kako do ovog poteza, nijedna bijela figura nije uklonjena sa ploče, bijeli se pješak na a8, po gore navedenom pravilu, ne može promovirati. Bijeli mora čekati, da izgubi jednu figuru, da bi promovirao pješaka. Problem nastaje u tome ako bijeli odigra:
te nakon
bijeli promovira damu na a8, te slijedi mat crnome kralju. No, kako je potezom crnog, bijeli kralj u šahu, dolazi do problema, ko ima prednost u ovoj partiji, te ko bi bio pobjednik. Odgovor na ovo pitanje nije pronađen, a pravilo je kasnije promjenjeno.
U drugoj polovini 19. vijeka, bilo je dozvoljeno, da se pješak nakon dolaska na zadnji protivnički red, ne promovira, nego da do kraja partije ostane na tom polju kao tzv. dummy pješak