SFOR

Stabilizacijske snage
Amblem SFOR-a.
Osnovana20. decembar 1996.
Ukinuta2. decembar 2004.
Država
39 država
VrstaKomanda
Dio NATO-a
NadimakSFOR
Boje  plava
  bijela
501. vazduhoplovna brigada AH-64A u operaciji "Joint Guard" na Balkanu, 1998.

Stabilizacijske snage (engleski: Stabilisation Force - SFOR) bile su multinacionalne mirovne snage pod vodstvom NATO-a raspoređene u Bosni i Hercegovini nakon rata u BiH. Iako je SFOR-om predvodio NATO, nekoliko zemalja koje nisu članice NATO-a učestvovale su sa svojim vojnicima. Zamijenio ga je Altea (EUFOR) u decembru 2004.

Misija

[uredi | uredi izvor]

Navedena misija SFOR-a bila je "odvraćanje neprijateljstava i stabilizacija mira, doprinos sigurnom okruženju osiguravanjem kontinuiranog vojnog prisustva u zoni odgovornosti (AOR), ciljanje i koordinacija podrške SFOR-a ključnim područjima uključujući primarne civilne implementacijske organizacije i napredak ka trajnoj konsolidaciji mira, bez daljnje potrebe za NATO snagama u Bosni i Hercegovini".[1]

Struktura i historija

[uredi | uredi izvor]

SFOR je osnovan Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1088 12. decembra 1996. Naslijedila je mnogo veće Implementacijske snage (IFOR) koje su 20. decembra 1995. raspoređene u Bosnu i Hercegovinu s jednogodišnjim mandatom. Komandanti SFOR-a, od kojih je svaki služio jednogodišnji mandat, bili su general William W. Crouch, general Eric Shinseki, general Montgomery Meigs, general-potpukovnik Ronald Adams, general-pukovnik Michael Dodson, general-pukovnik John B. Sylvester, potp. general William E. Ward, general-major Virgil Packett i brigadni general Steven P. Schook.

SFOR je djelovao kao podrška NATO operacijama "Joint Guard" i "Joint Forge".

Broj vojnika smanjen je na oko 12.000 do kraja 2002, te na oko 7.000 do kraja 2004. Tokom NATO samita u Istanbulu 2004. najavljen je završetak misije SFOR-a.

Zamijenio ga je EUFOR Altea Evropske unije, 2. decembra 2004. u NATO štabu, kamp Butmir u Sarajevu. Operaciju Joint Forge naslijedila je operacija Altea.

SFOR je bio podijeljen u tri zone djelovanja:

  • Mostar MND(S) – italijanska, francuska, njemačka i španska
  • Banja Luka MND(W) – američka, britanska, kanadska, češka i nizozemska. Britanski kodni naziv za njihove aktivnosti u IFOR-u bio je Operacija Resolute, a SFOR Operacija Lodestar (do juna 1998) i Operacija Palatine (od juna 1998). Kanadska misija je nazvana Operacija Palladium (od 1996. do 2004).
  • Tuzla MND(N) – američka, turska, poljska, ruska, norveška, švedska, danska i finska.

Tri zone djelovanja su bile poznate kao Multi-nacionalne divizije do kraja 2002, kada su svedene na multi-nacionalne brigade.

SFOR je djelovao u skladu sa pravilima za sprovođenje mira, a ne mirovnim pravilima. Na primjer, odobreno je 1997. da se neutrališu srpski radio-televizijski objekti.[2] Tokom svog mandata, SFOR je uhapsio 29 osoba optuženih za ratne zločine. Uhapšeni su prebačeni u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Nizozemskoj.

Američki vojnici koji su služili u SFOR-u odlikovani su ekspedicijskom medaljom Oružanih snaga i medaljom NATO-a.

Vazdušne operacije

[uredi | uredi izvor]

Nekoliko uzastopnih zračnih operacija podržalo je stabilizacijske napore:[3]

Članstvo

[uredi | uredi izvor]
Države koje su učestvovale u SFOR misiji.

NATO članice

[uredi | uredi izvor]

Ostale članice

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "SFOR MISSION". SFOR HQ Sarajevo: NATO. 14. 1. 2003. Pristupljeno 27. 11. 2012.
  2. ^ "Physical Attack Information Operations in Bosnia". Airpower.maxwell.af.mil. 20. 2. 2014. Arhivirano s originala, 22. 4. 2006. Pristupljeno 10. 8. 2014.
  3. ^ Wrage, Stephen; Cooper, Scott (14. 3. 2019). No Fly Zones and International Security: Politics and Strategy. Routledge. ISBN 9781317087182. Pristupljeno 22. 4. 2020.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: SFOR