Sandra Elkasević (rođ. Perković) hrvatska je atletičarka i rekorderka te zemlje u bacanju diska. Bivša je olimpijska pobjednica (dvostruka uzastopna) i sedmerostruka uzastopna evropska prvakinja u toj disciplini te dvostruka svjetska prvakinja, uz dva srebra i bronzu.
Uspješnu juniorsku karijeru krunisala je osvajanjem zlatne medalje na EJP-u 2009, srušivši pritom i hrvatski rekord. Mjesec kasnije ušla je u finale Svjetskog prvenstva kao najmlađa u konkurenciji.
U svojoj prvoj seniorskoj sezoni osvojila je zlatnu medalju na EP-u 2010, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska u historiji. Šestomjesečna suspenzija zbog dopinga nakon pozitivnog testa na zabranjeni psihostimulans udaljila ju je s takmičenja većinu sezone 2011, uključujući Svjetsko prvenstvo, ali vratila se u jakoj formi u 2012. i odbranila titulu na Evropskom prvenstvu.
Trener joj je Edis Elkasević, za koga se udala posljednjeg dana 2023, uzevši njegovo prezime.[5] Svoj najbolji lični rezultat i državni rekord, 71,41 m, ostvarila je u julu 2017. na mitingu Galà dei Castelli u švicarskoj Bellinzoni.[6] Nijedna diskašica nije bacila toliko dugo više od 25 godina (71,68 m – Xiao Yanling, Peking, 14. mart 1992).[7][8]
Perković se bavila i politikom. Nakon parlamentarnih izbora 2015. postala je zastupnica u Hrvatskom saboru.[9]
Počela se baviti atletikom u drugom razredu osnovne škole, a igrala je i košarku i odbojku.[3] Do. 6. razreda atletika je prevagnula i Perković se koncentrirala na bacanje kugle i diska.[3] Godine 2001. postala je član AK Dinamo-Zrinjevac.[3] Od 2004. trenirao ju je bivši olimpijac i bacač kugle, Ivan Ivančić, koji je prepoznao njen talent za bacanje diska.[3] U prvoj godini s novim trenerom poboljšala je najbolji lični rezultat s 32 na preko 50 m, kao što je Ivančić predvidio.[10]
Prvi uspjesi u bacanju diska došli su 2006.[3] Na njenom prvom većem takmičenju, Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006, Perković nije uspjela ući u finale, ali je nakon toga postala redovna osvajačica medalja na međunarodnim takmičenjima, osvojivši srebrnu medalju i na Svjetskom kadetskom i na Evropskom juniorskom prvenstvu 2007. i bronzanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008. U istoj godini zauzela je peto mjesto na svjetskoj juniorskoj listi s hicem 55,89 m.[11]
Početkom 2009. doživjela je vrlo ozbiljan zastoj u karijeri nakon što su joj ljekari pogrešno dijagnosticirali upalu crvuljka.[3] Njen crvuljak pukao je nakon tri dana, što je uzrokovalo gotovo kobnu sepsu, koja je zahtijevala dvije hitne operacije i dug oporavak.[3] Izgubila je 15 kg na težini i u početku se nije očekivalo da se vrati punim treninzima prije kraja godine.[3][10]
Međutim, Perković je počela trenirati nakon tromjesečne pauze i vratila se na takmičenja u julu 2009. osvojivši zlatnu medalju na Evropskom juniorskom prvenstvu u Novom Sadu, gdje je postavila novi državni rekord 62,44 m i također ispunila A-normu za Svjetsko prvenstvo.[12][13] Njen hitac bio je najbolji na evropskim juniorskim prvenstvima u 20 godina,[14] a razlika do drugoplasirane bila je 7 m i 33 cm, najveća u historiji ovih prvenstava.[13] Njena ostala dva ispravna hica u finalu također bi bila dovoljna za zlatnu medalju.[13]
Mjesec kasnije zauzela je 9. mjesto na svom prvom većem seniorskom takmičenju, Svjetskom prvenstvu 2009, kao najmlađa diskašica u konkurenciji, uključujući i kvalifikacije.[12][15] Kasnije iste godine popravila je državni rekord na 62,79 m.[12] Na kraju su njeni rezultati ušli među prvih 11 na svjetskoj juniorskoj listi 2009.[16]
Nakon uspješne sezone 2009. magazin SPIKES proglasio ju je jednom od "deset zvijezda u usponu koje treba pratiti u 2010",[12] a dobila je i nagradu "Dražen Petrović" od Hrvatskog olimpijskog odbora za hrvatsku atletičarku koja najviše obećava za 2009. godinu.[17]
Na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu, održanom 6. marta 2010. u Splitu, Perković je uveliko popravila lični rekord na 66,85 m,[18] ostvarivši najbolji rezultat u svijetu u 2010. i nadmašivši najbolji rezultat u svijetu iz 2009 (66,40 m), koji je ostvarila Li Yanfeng. Istog dana postavila je i lični rekord u bacanju kugle na otvorenom, bacivši hitac od 16,02 m. Nastavila je sa dobrom formom osvojivši zlatnu medalju u kategoriji U-23 na Evropskom zimskom bacačkom kupu u Arlesu; njen pobjednički hitac (61,93 m) bio bi dovoljan za srebrnu medalju u seniorskoj kategoriji.[19]
U junu je osvojila zlatnu medalju i u bacanju diska i u bacanju kugle u 2. ligi Evropskog ekipnog prvenstva, pomogavši ekipi Hrvatske da izbori ulaz u 1. ligu za sezonu 2011.[20]
Kulminacija njene dobre forme u 2010. desila se na Evropskom prvenstvu u Barceloni, gdje je osvojila zlatnu medalju. U kvalifikacijama se mučila i čak bila blizu eliminacije s obzirom na to da nije prebacila normu (60,00 m), zauzevši tek 10. mjesto od 12 takmičarki koje su prošle u finale. Međutim, u finalu je odmah na startu bacila hitac koji ju je držao na drugom mjestu sve do posljednje serije, kad je bacila pobjednički hitac 64,67 m, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska ikad.[21][22]
Na završnom mitingu prve sezone Dijamantne lige u Bruxellesu Perković je pobijedila s novim državnim rekordom (66,93 m), a u ukupnom poretku Dijamantne lige zauzela je drugo mjesto, iza Yarelis Barrios.[23] Nedugo nakon pobjede na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu 1. septembra zaključila je sezonu osvojivši srebrnu medalju na Kontinentalnom kupu u Splitu. Evropska atletska asocijacija prepoznala je njen proboj u prvoj seniorskoj godini dodijelivši joj nagradu "Zvijezda u usponu".[24]
U februaru 2011. pobijedila je na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu i dodatno poboljšala državni rekord na 67,96 m. Na istom takmičenju postavila je i državni rekord u bacanju kugle: 16,40 m.[25] Samo nekoliko dana kasnije doživjela je povredu leđa, zbog koje je morala propustiti Evropski zimski bacački kup u martu.[26] Na takmičenja se vratila u maju pobjedom na mitingu Dijamantne lige u Šangaju.[27]
U junu 2011. objavljeno je da je Perković pala na dva doping-testa izvršena u prethodnom mjesecu na mitinzima Dijamantne lige u Rimu i Šangaju. Bila je pozitivna na metilheksanamin, psihostimulans koji je Svjetska antidopinška agencija zabranila 2010.[28][29] Perković je rekla da je bila pozitivna zbog "Nox Pumpa", američkog energetskog napitka koji je koristila bez znanja da sadrži zabranjene supstance.[30] Nije zatražila analizu svog B-uzorka.[29]
Hrvatski atletski savez suspendirao ju je na šest mjeseci, a suspenziju je kasnije potvrdio i IAAF, uzevši u obzir da nije imala namjeru uzeti zabranjeni stimulans niti je bila svjesna da ga koristi.[28][31] U skladu s IAAF-ovim pravilima, poništeni su joj svi rezultati postignuti nakon njenog prvog pozitivnog testa, uključujući i rezultat 69,99 m, postavljen 4. juna 2011. u Varaždinu, uprkos činjenici da je na tom takmičenju bila negativna na testu.[29][30] Hitac od 69,99 m bio bi najbolji u svijetu u posljednjih 12 godina.[32] Suspenzija je trajala do 7. decembra, spriječivši Perković da se takmiči u ostatku sezone 2011, uključujući i Svjetsko prvenstvo.[31]
Nakon isteka zabrane vratila se i nastavila dobro bacati: pobijedila je u kategoriji U-23 na Evropskom zimskom bacačkom kupu,[33] popravila državni rekord na 68,24 m na Zlatnom Grand Prixu Šangaja,[34] zatim srušila rekord mitinga na Prefontaine Classicu početkom juna.[35] Ispunivši olimpijsku A-normu od 62,00 m, kvalificirala se za Olimpijske igre 2012.[36]
Na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju njena glavna protivnica bila je Njemica Nadine Müller, svjetska viceprvakinja iz 2011. i vlasnica najboljeg hica sezone (68,89 m).[37] Nakon uspješno odrađenih kvalifikacija, u finalu se našla u ozbiljnim problemima bacivši dva neispravna hica. Pod pritiskom, bacila je 67,62 m u 3. seriji, što se na kraju ispostavilo nedostižnim za Müller i ostale takmičarke i donijelo Perković odbranu titule evropske prvakinje.[38]
Na OI 2012. osvojila je zlatnu medalju s novim državnim rekordom (69,11 m).
Olimpijskom zlatu dodala je i titulu svjetske prvakinje na pobjedom na Svjetskom prvenstvu u Moskvi.
U sezoni 2014. kompletirala je trostruku krunu na velikim takmičenjima pobijedivši na Evropskom prvenstvu u Zürichu s novim ličnim i državnim rekordom (71,08 m). Dvije sedmice kasnije, na istom stadionu u Zürichu, kompletirala je i sezonu Dijamantne lige novom pobjedom na isti dan kad je preminuo njen prvi trener, Ivan Ivančić.
Na Svjetskom prvenstvu u Pekingu nastupala na Nacionalnom stadionu u Pekingu[39] 24. i 25. augusta.[40][41] U kvalifikacijama je bacila 64,51 m u drugoj seriji, što je bilo dovoljno za drugo mjesto.[42] U finalu je Kubanka Denia Caballero već u prvoj seriji bacila 69,28 m, dok je Perković prestupila. To je ponovila u trećoj i petoj seriji, a u posljednjoj je seriji[43] bacila 67,39 m[44] i time osvojila srebrnu medalju.[45] Dana 8. septembra nastupila je na 65. Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu,[46] gdje je pred domaćom publikom potpuno opravdala status najbolje bacačice diska.[47] Dvaput je rušila rekord mitinga,[48] koji je prije držala Gia Lewis Smallwood (66,29 m)[49] da bi u posljednjoj seriji bacila 69,88 m,[50] čime je za 3 m oborila rekord mitinga.[51][52]
I sezona 2016. bila je trijumfalna za Perković. Pobijedila je na svim mitinzima Dijamantne lige na kojima je nastupila i još jednom uvjerljivo osvojila prvo mjesto u ukupnom poretku svoje discipline. Također je četvrti put uzastopno postala evropska prvakinja pobijedivši na Evropskom prvenstvu u Amsterdamu[53] da bi sve okrunila na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru odbranivši zlatnu medalju iz Londona, i to samo jednim ispravnim hicem, u trećoj seriji, nakon dva prestupa.[54]
U ovoj sezoni vratila se na svjetski tron deklasiravši konkurenciju na Svjetskom prvenstvu u Londonu.[55] U Dijamantnoj ligi nastupila je na četiri mitinga i ostvarila tri pobjede i jedno drugo mjesto. Jedini poraz, prvi nakon 36 uzastopnih pobjeda, doživjela je od Kubanke Yaimé Pérez u Stockholmu.[56]
Perković je pobožna rimokatolkinja.[57] Tečno govori engleski i ima osnovno razumijevanje italijanskog.
Bila je kandidatkinja na parlamentarnim izborima 2015, predstavljajući socijaldemokratsku stranku Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti kao druga na stranačkoj listi za 2. izbornu jedinicu.[58] Ta stranka osvojila je jedno zastupničko mjesto iz te izborne jedinice, ali s obzirom na to da nosilac liste, koji je bio gradonačelnik Zagreba, sam Milan Bandić, nije preuzeo svoj mandat uslijed nekompatibilnosti pozicija gradonačelnika i saborskog zastupnika, Perković je postala zastupnica u Hrvatskom saboru i položila zakletvu na prvoj sjednici novog saziva. Međutim, nije učestvovala u radu Sabora jer nije prisustvovala nijednoj sjednici osim prve, konstituirajuće.[59] Njen mandat istekao je 15. jula 2016. samoraspuštanjem Sabora, koje je dovelo do održavanja vanrednih parlamentarnih izbora. Tokom mandata Perković je bila članica Odbora za porodicu, mlade i sport.[60]
Godina | Takmičenje | Mjesto | Daljina |
---|---|---|---|
2007. | Kadetsko SP | 2. | 51,25 m |
Juniorsko EP | 2. | 55,42 m | |
2009. | Juniorsko EP | 1. | 62,44 m |
Svjetsko prvenstvo | 9. | 60,77 m | |
2010. | Evropsko prvenstvo | 1. | 64,67 m |
2012. | Evropsko prvenstvo | 1. | 67,62 m |
Olimpijske igre | 1. | 69,11 m | |
2013. | Mediteranske igre | 1. | 66,21 m |
Svjetsko prvenstvo | 1. | 67,99 m | |
2014. | Evropsko prvenstvo | 1. | 71,08 m |
2015. | Svjetsko prvenstvo | 2. | 67,39 m |
2016. | Evropsko prvenstvo | 1. | 69,97 m |
Olimpijske igre | 1. | 69,21 m | |
2017. | Svjetsko prvenstvo | 1. | 70,31 m |
2018. | Mediteranske igre | 1. | 66,46 m |
Evropsko prvenstvo | 1. | 67,62 m | |
2019. | Svjetsko prvenstvo | 3. | 66,72 m |
2021. | Olimpijske igre | 4. | 65,01 m |
2022. | Svjetsko prvenstvo | 2. | 68,45 m |
Evropsko prvenstvo | 1. | 67,95 m | |
2023. | |||
Svjetsko prvenstvo | 5. | 66,57 m | |
2024. | Evropsko prvenstvo | 1. | 67,04 m |
Olimpijske igre | 3. | 67,51 m |
Prethodi: | Evropska zvijezda u usponu 2010. |
Slijedi: |
Karoline Bjerkeli Grøvdal | Jodie Williams |
Prethodi: | Najbolji svjetski rezultat godine u bacanju diska 2012–2014. 2016–2018. |
Slijedi: |
Li Yanfeng Denia Caballero |
Denia Caballero Yaimé Pérez |