Sciadopityaceae

Sciadopityaceae Vremenski raspon: Prije 230 miliona godina – Sadašnjost
NT (Vidi IUCN-ov crveni popis skraćenica)
Scadiopsis verticilata
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Pinophyta
Razred	Pinopsida
Red	Pinales
Porodica	Sciadopityaceae Luerss.
Sinonimi
Pinus verticillata (Thunb.) Siebold Podocarpus verticillatus (Thunb.) Jacques Taxus verticillata Thunb. 1784

Sciadopitys verticillata, izvorno kōyamaki ili japanski kišobranasti bor, u Hrvatskoj pogrešno zvani kišobranasta jela, je jedinstven četinarski endem Japana. Jedini je član monotipske porodice Sciadopityaceae i monotipskog roda Sciadopitys, živi fosil, bez bliskih srodnika i prisutan u fosilnim tragovima starim oko 230 miliona godina.^[1]

Etimologija

Ime roda dolazi od grčkog prefiksa sciado- što znači "sijenka" i pitys, što znači bor; specijski epitet znači vrtložni.

Opis

Sciadopitys verticillata iz rada "Flore des serres et des jardins de l'Europe"

To je zimzelena stablašica, visine 15–27 cm m, sa smeđim glavnim izdancima koji nose dugačke zelene vrtloge od 7–12 cm kladode, koji su po izgledu i funkciji listovi, ali zapravo su sastavljena od tkiva stabljike; povremeno se kladode forsiraju i stvaraju pupoljak u obliku V vilice. Šišarke četinjara duge su 6–11 cm, sazriju za oko 18 mjeseci; imaju pločaste ljuskice koje se otvaraju kako bi otpustilr sjemenke.

Taksonomija

Postoje nedosljedni dokazi u vezi s biljnom porodicom koja je proizvela baltički ćilibar. Dokazi o makrofosilu i mikrofosilu sugeriraju srodstvo sa rodom Pinus, dok hemijski i infracrveni mikrospektroskopski dokazi upućuju da su im srodniji ili Agathis ili Sciadopitys.^[2][3]

Historija

U Evropu, ovu biljku prvi put je uveo John Gould Veitch u septembru 1860.^[4] Vrlo je atraktivno drvo i popularno je u vrtovima, uprkos sporoj brzini rasta. Kraljevsko hortikulturno društvo dobilo je Nagradu za hortikulturne zasluge.^[5][6]

Simbolički prikaz stabla (na japanskom poznato kao kōyamaki) izabran je kao japanski carski grb za princa Hisahitoa od Akishinoa, trenutno drugog po redu prema Tronu hrizantema.

References

1. Conifer Specialist Group (1998). "Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 11. 5. 2006.
2. Wolfe, A. P.; Tappert, R.; Muehlenbachs, K.; Boudreau, M.; McKellar, R. C.; Basinger, J. F.; Garrett, A. (2009). "A New Proposal Concerning the Botanical Origin of Baltic Amber". Proceedings of the Royal Society B. 276 (1672): 3403–3412. doi:10.1098/rspb.2009.0806. PMC 2817186. PMID 19570786.
3. Weitschat, W.; Wichard, W. (2010). "Chapter 6: Baltic amber". u Penney, D. (ured.). Biodiversity of Fossils in Amber from the Major World Deposits. Siri Scientific Press. str. 80–115. ISBN 978-0-9558636-4-6.
4. James Herbert Veitch (2006). Hortus Veitchii (reprint izd.). Caradoc Doy. str. 51–52. ISBN 0-9553515-0-2.
5. "RHS Plantfinder - Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 6. 11. 2018.
6. "AGM Plants - Ornamental" (PDF). Royal Horticultural Society. juli 2017. str. 96. Pristupljeno 6. 11. 2018.

Vanjski linkovi

• Arboretum de Villardebelle Photos: foliage, immature cones
• Arboretum de Villardebelle Photo: mature cone
• Conifers of UBC
• Gymnosperm Database
• Photos of plant habit Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
• Images: Cone,Leaf,Seeds Flavon's Wild herb and Alpine plants