Sickelov sindrom (Harperin sindrom) | |
---|---|
![]() Seckelov sindrom nasljeđuje se po autosomno recesivnom obrascu
| |
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | Q87.1 |
ICD-9 | 759.89 |
OMIM | 210600 |
DiseasesDB | 31625 |
Seckelov sindrom ili mikrocefalna primordijalna patuljastost (također poznat kao ptičja patuljastost, Harperin sindrom, Virchow–Seckelova patuljastost i Seckelova ptičja patuljastost[1]) je izuzetno rijedak prirođeni nanosomski poremećaj. Nasljeđivanje je autosomno recesivno.[2] Karakteriziraju ga unurarmaternično ograničenje rasta i postnatalna patuljastost sa malom glavom, uskim ptičjim licem s kljunastim nosem, velikim očima sa kosim usmjerenjem palpebralne pukotine prema dolje,[3] povlačenje mandibule i intelektualna invalidnost.
Razvijen je mišji model.[4] Ovaj mišji model karakterizira ozbiljan nedostatak proteina ATR[4] Ovi miševi imaju visok nivo replikativnog stresa i oštećenje DNK. Seckel-modeli odraslih miševa pokazuju ubrzano starenje.[4] Ovi nalazi su u skladu sa teorijom oštećenja DNK starenjem.
Simptomi uključuju:
Vjeruje se da je Sickelov sindrom uzrokovan defektima gena na hromosomima 3 i 18. Jedan oblik Seckelovog sindroma može biti uzrokovan mutacijom gena koji kodira ataksija telangiektazija i Rad3-srodni protein (ATR) koji je mapiran na hromosomu 3, pozicija q22.1-q24 . Ovaj gen je centralni u ćelijskom odgovoru na oštećenje DNK i mehanizmu popravka.
Tip | OMIM | Gen | Lokus |
---|---|---|---|
SCKL1 | OMIM: 210600 | ATR | 3q22-q24 |
SCKL2 | OMIM: 606744 | ? | 18p11-q11 |
SCKL3 | OMIM: 608664 | ? | 14q |
SCKL4 | OMIM: 613676 | CENPJ | 13q12 |
Sindrom je imenovan po njemačko-američkom ljekaru Helmutu Paulu Georgeu Seckelu[5] (1900–1960). Sinonim Harperin sindrom je prema Riti G. Harper.[6][7]
Šablon:Nedostaci unutarćelijskih signalnih peptida i proteina Šablon:Nukleusne bolesti