Senzor je uređaj koji mjeri fizički kvantitet i konvertuje ga u signal kojeg može očitavati posmatrač ili instrument.[1] Na primjer, živin termometar konvertuje izmjerenu temperaturu tako što se širi ili skuplja, što može biti očitano na kalibriranoj cjevčici. Termopar konvertuje temperaturu u struju koja može biti očitana na voltmetru. Za tačnost, svi senzori moraju biti kalibrirani prema unaprijed utvrđenom standardu.
Senzori se koriste u svakodnevnim predmetima, kao što su pozivna dugmad lifta (osjetilni senzor) ili lampa koja se pali na dodir. Postoje i mnoge druge aplikacije o koijma ljudi uopće ne razmišljaju. primjene uključuju automobile, letjelice, medicinu, proizvodnju i robotiku. Senzor je uređaj koji prima signal i reaguje na njega ili na neki poticaj. Poticaj mora biti konvertovan u električnu formu.[2]
Signal tako konvertovan može biti korišten dalje u elektroničkim uređajima. Senzori mogu biti veoma osjetljivi, zavisno od namjene. Dobar senzor je osjetljiv na mjerenu osobinu, ujedno je neosjetljiv na bilo koju drugu nebitnu a prisutnu osobinu. Senzor ne utiče na mjerenu osobinu.
Svi živi organizmi posjeduju biološke senzore sa funkcijama sličnim kao kod već opisanih uređaja. Većina prirodnih senzora su specijalizovane ćelije koje su osjetljive na: svjetlo, pokret, temperaturu, magnetno polje, gravitaciju, vlažnost, vibracije, pritisak, električno polje, zvuk, i druge fizičke pojave iz okruženja. Drugi biološki senzori koji se nazivaju unutrašnjim, jesu osjetljivi na istezanje, pokret organizma i nesvjesni osjećaj pokreta i prostorne pozicije.[2]