Simfonija br. 21 u A-duru, KV 134. je simfonija koju je u augustu 1772. komponirao Wolfgang Amadeus Mozart, samo mjesec dana nakon Simfonije br. 20 u D-Duru.
Ova simfonija je komponirana za dvije flaute, dva roga i gudačke instrumente. U odnosu na prethodnu Simfoniju br. 20 u D-duru, u Simfoniji br. 21 u A-Duru nisu uključene trube i oboe.
Simfonija ima 4 stavka:
Uvod u stavak Allegro:
Uvod u stavak Andante:
Uvod u stavak Menuetto:
Uvod u Trio:
Uvod u stavak Allegro finale:
Prvi stavak je allegro u 3/4 tempu i pomalo zvuči kao menuet. Primjećuje se da Mozartovi simfonijski stavci postaju sve duži. Andante je drugi stavak koji se ističe toplim, uvjerljivim i lijepim muzičkim izrazom. Treći stavak je kao i u njegovim prethodnim simfonijama menuet, a odlikuje se klasičnom muzičkom uglađenošċu i lahkoċom. Završni četvrti stavak je allegro u 2/2 tempu, čiji početak odlikuju kontrastni muzički prijelazi od tihog ka glasnom.[1]