Simfoniju br. 27 u G-duru, KV 199, komponirao je Wolfgang Amadeus Mozart u Salzburgu 1773. godine, još kao sedamnaestogodišnjak. Prema staroj Mozartovoj ediciji, simfonija je označena pod brojem 27.[1]
Simfonija br. 27 KV 199, komponirana je 10. ili 16. aprila 1773. godine, a ima tri stavka. Međutim, po svom karakteru nije uvodno muzičko djelo, već koncertna simfonija, "konvencionalna po obliku i muzičkom jeziku“.[2] Glavni dijelovi u stavcima se ponavljaju, tako da Finscher (1998.)[3] vjeruje da
Simfonija br. 27 KV 199 ako se odsviraju sva ponavljanja u simfoniji, ovo je gotovo neobično
dugačko djelo zbog njegove suštine čija duljina jedva da odgovara.
“Volker Scherliess (2005) piše o "supstanci" u ovoj simfoniji:
Ako se radi o polifonijskom procesuiranju, postoji pravo na prigovor, barem kod prva dva stavka, ali ako se misli na motivsku raznolikost, organsko odgovaranje i nastavak fraze, teško je pogoditi. Međutim, mjerena Mozartovim vlastitim standardom, ova simfonija nije samo konvencionalna, već i namjerno konzervativna."
Instrumentacija u simfoniji je: dvije flaute, dva roga u G-Duru, dvije violine, viola, violončelo, kontrabas. U savremenim orkestrima također je bila uobičajena upotreba fagota i čembala (ako su dostupni u orkestru) za pojačavanje basa ili kao instrument bas-gitare, čak i bez odvojenog zapisa.[4]
Stavci u simfoniji su:
1. Allegro, 3/4
2. Andantino grazioso, 2/4
3. Presto, 3/8
Uvod u stavak Allegro:
Uvod u stavak Andantino grazioso:
Uvod u stavak Presto: