Sindrom duplikacije 1q21.1
| Sindrom duplikacije 1q21.1 (Rekurentna mikroduplikacija 1q21.1) | |
|---|---|
 Opći prikaz duplikacije hromosomskih segmenata – duplikacijkih sindroma | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| OMIM | 612475 |
Sindrom duplikacije 1q21.1 ili rekurentna mikroduplikacija 1q21.1 je rijetka astrukturna hromosomska mutacija hromosoma 1. U uobičajenoj situaciji ljudska ćelija ima jedan par identičnih hromosoma na poziciji 1. Kod sindroma duplikacije 1q21.1, jedan hromosom iz para je prekompletan, jer se dio sekvence hromosoma duplira dva puta ili više. U oznaci 1q21.1, '1' označava hromosom 1, 'q' predstavlja njegov dugi krak i '21.1' označava dio dugog kraka u kojem se nalazi duplikacija.
Pored sindroma duplikacije ovog segmenta hromosoma 1, postoji i sidrom njegove delecije: sindrom delecije 1q21.1. Iako postoje dvije ili tri kopije sličnog dijela DNK na određenom mjestu sa sindromom duplikacije, postoji dio DNK koji nedostaje sa sindromom delecije na istom mjestu. Literatura se odnosi i na delecije i na umnožavanje kao što je varijacija broja kopija 1q21.1 (CNV).
CNV dovodi do vrlo varijabilnog fenotipa i manifestacije kod pogođenih su prilično varijabilne. Neki ljudi koji imaju ovaj sindrom mogu normalno funkcionirati, dok drugi imaju simptome zaostajanja u razvoju i raznih fizičkih anomalija.
Simptomi i znaci
[uredi | uredi izvor]Do sada prepoznati simptomi uključuju:
- Autizam ili autistično ponašanje
- ADHD
- Smetnje u učenju
- Velika glava
- Blago dismorfni izgled lica
- Istaknuto čelo
- Široko postavljene oči (hipertelorizam)
- Labavi zglobovi
- GERB
- Poremećaji spavanja
- Apneja u snu
- Nerazvijeni dijelovi mozga: corpus callosum i cerebelumski vermis
- Govorna i razvojna kašnjenja
- Chiari malformacija mozga
- Urođene srčane mahane
- Hipotonija
Nije jasno da li je lista simptoma potpuna. O sindromu je poznato vrlo malo informacija.
Uzrok
[uredi | uredi izvor]
Uz mitozu, mejoza je jedan od procesa podjele ćelija kod ljudi. U mejozi, homologni parovi hromosoma se razdvajaju i kopija svakog para odlazi u jednu ćeliju ćerku. Na taj način će se broj hromosoma u svakoj ćeliji prepoloviti, a svi dijelovi na hromosomu (geni) ostaju nakon randomiziranja. Koja će informacija matične ćelije završiti u ćeliji kćeri odlučuje se čisto slučajno. Osim ovog slučajnog procesa, postoji i drugi slučajni proces. U ovom drugom nasumičnom procesu DNK će biti isprepletena na način da se dijelovi izostavljaju (delecija), dodaju (duplikacija), premještaju s jednog mjesta na drugo (translokacija) i invertiraju (inverzija). Ovo je uobičajen proces, koji dovodi do oko 0,4% varijacije u DNK. Objašnjava zašto čak i identični blizanci nisu genetički 100% identični.
Drugi slučajni proces može dovesti do genetičkih grešaka. U procesu delecije i duplikacije, hromosomi koji se spajaju u novoj ćeliji mogu biti kraći ili duži. Rezultat ove spontane promjene u strukturi DNK je varijacija broja kopija. Zbog varijacije broja kopija, u novoj ćeliji hromosomi različitih veličina mogu se kombinovati. Ako se to dogodi oko začeća, postaje prva ljudska ćelija (zigot) sa genetičkom varijacijom. Ovo može biti pozitivno ili negativno.
Na osnovu mejotskog procesa, sindrom se može pojaviti na dva načina.
- 1. spontana hromosomska mutacija (de novo): dva hromosoma se spajaju, od kojih jedan ima varijaciju broja kopija kao rezultat procesa mejoze.
- 2. roditelj je nesvjesni nositelj hromosoma sa varijacijom broja kopija i prenosi ga pri začeću djetetu, sa različitim posljedicama po dijete.
Zbog ove genetičke nenormalnosti, embrion može imati probleme u razvoju tokom prvih mjeseci trudnoće. Otprilike 20 do 40 dana nakon oplodnje „nešto pođe po zlu“ u izgradnji dijelova tijela i mozga, što dovodi do lančane reakcije.[1]
Struktura 1q21.1
[uredi | uredi izvor]
Struktura 1q21.1 je složena. Područje ima veličinu od približno šest megabaza (Mb) (od 141,5 Mb do 147,9 Mb). Unutar 1q21.1 postoje dvije oblasti u kojima se može pronaći duplikacija ili delecija: TAR-područje za sindrom TAR i distalno područje za druge anomalije. Sindrom duplikacije 1q21.1 obično se nalazi u distalnom području, ali je moguće preklapanje sa TAR-zonom. 1q21.1 ima višestruka ponavljanja iste strukture (područja sa istom bojom na slici imaju jednake strukture) Samo 25% strukture je jedinstveno. U sekvenci postoji nekoliko praznina. Za sada nema dostupnih informacija o DNK sekvenci u tim područjima. Praznine predstavljaju približno 700 kilobaza. U njima se jpš nisu identificirani novi geni.
Srodni geni
[uredi | uredi izvor]Geni povezani sa delecijom 1q21.1 u TAR području su HFE2, TXNIP, POLR3GL, LIX1L, RBM8A, PEX11B, ITGA10, ANKRD35, PIAS3, NUDT17, POLR3C, RNF115, CD160, PDZK1, i GPR89A
Potvrđeni geni povezani sa delecijom 1q21.1 u distalnom području su HYDIN2, PRKAB2, FMO5, CHD1L, BCL9, ACP6, GJA5, GJA8 i GPR89B.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Ova hromosomska mutacija javlja se de novo u oko 75% slučajeva. U 25% slučajeva jedan od roditelja je nositelj sindroma, bez uticaja na fenotip. Ponekad odrasli imaju blage probleme sa sindromom. Da bi se utvrdilo da li neki od roditelja ima sindrom, oba roditelja moraju biti testirana. U nekoliko slučajeva sindrom je identifikovan kod djeteta, zbog autizma ili nekog drugog problema, a kasnije se ispostavilo da je pogođen i roditelj. Roditelji obično ne znaju za to sve dok citogenetički i/ili DNK test ne utvrdi stvarno stanje hromosomske garniture.
U porodicama u kojima su oba roditelja negativna na sindrom, šanse za drugo dijete sa sindromom su izuzetno niske. Ako je sindrom pronađen u porodici, šanse za drugo dijete sa sindromom su 50%, ako je dominantno obilježje. Uticaj sindroma na dijete se ne može predvidjeti
Sindrom se može pouzdano otkriti pomoću fluorescentne in situ hibridizacije i Affymetrix GeneChip Operating Software, ali i na nivou standardne citogenetičke analize, npr. G-pruganjem hromosoma (vidi sliku u infokutiji). Za roditelje sa djetetom sa sindromom, preporučljivo je da se konsultuju sa ljekarom prije sljedeće trudnoće i da urade prenatalni skrining.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ A. Ploeger; 'Towards an integration of evolutionary psychology and developmental science: New insights from evolutionary developmental biology'
Dopunska literarura
[uredi | uredi izvor]- Mefford HC, Sharp AJ, Baker C, et al. (oktobar 2008). "Recurrent rearrangements of chromosome 1q21.1 and variable pediatric phenotypes". N. Engl. J. Med. 359 (16): 1685–99. doi:10.1056/NEJMoa0805384. PMC 2703742. PMID 18784092.
- Brunetti-Pierri N, Berg JS, Scaglia F, et al. (decembar 2008). "Recurrent reciprocal 1q21.1 deletions and duplications associated with microcephaly or macrocephaly and developmental and behavioral abnormalities". Nat. Genet. 40 (12): 1466–71. doi:10.1038/ng.279. PMC 2680128. PMID 19029900.
- Crespi B, Stead P, Elliot M (januar 2010). "Evolution in health and medicine Sackler colloquium: Comparative genomics of autism and schizophrenia". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 107 (Suppl 1): 1736–41. Bibcode:2010PNAS..107.1736C. doi:10.1073/pnas.0906080106. PMC 2868282. PMID 19955444.