Siphonophorae

Siphonophorae (Red metazoa razreda Hydrozoa)
Physalia physalis
Sistematika
Calycophorae Cystonectae Physonectae
Sinonimi
Siphonophora Eschscholtz, 1829

Pelagijska sifonofora Marrus orthocanna

Apolemia uvaria^[1]

Siphonophorae ili Siphonophora, sifonofore grč. σίφων - siphōn = cijev + φορος - phoros, pherein = nositi), je red Hydrozoa, razreda morskih životinja iz koljena Cnidaria. According to the World Register of Marine Species, the order contains 188 species.^[2] Iako se može činiti da je sifonofor individualni organizam, svaki je primjerak u stvari kolonijalni organizam, u zajednici koja se sastoji od malih pojedinačnih životinja koje se zovu zooidi sa posebnom funkcijom za opstanak. Većina kolonija su duge, tanke, prozirne plutajuće zajednice koji žive u zoni pelagijala. Neki sifonofori, poput otrovnih i vrste Physalia utriculus, površno nalikuju meduzama.

Druga vrsta sifonofora, Praya dubia , jedna je od najdužih životinja na svijetu, a dužina tijela kolonije je 40 – 50 m.^[3].^[4]

Opis

Sifonofore su od posebnog naučnog interesa jer su sastavljeni od meduzoida i polipoida, zooida koji su morfološki i funkcionalno specijalizirani. Svaki zooid je individualni organizam, ali njegova integracija s drugima je toliko jaka da kolonija postiže funkciju većeg organizma. Zaista je većina zooida tako specijalizovana da im nedostaje sposobnost da prežive sami, van kolonije. To je donekle analogno konstrukciji i funkciji višećelijskih organizama, jer višećelijski organizmi imaju organe koji su poput zooida specijalizirani i međuzavisni; sifonofori stoga mogu dati tragove u vezi sa evolucijom tijela složenijih organizama.

Poput ostalih hidrozoa, i određeni sifonofori mogu emitirati svjetlost. Sifonofora roda Erenna otkrivena je na dubini od oko 1600 m, uz obalu Montereya, California. Jedinke ovih kolonija spojne su poput pera. Oni su predatori malih životinja, koristeći žarne ubodne ćelije. Među tim ćelijama su stabljike sa crvenim žarnim krajevima. Vrhovi se trzaju naprijed i natrag, stvarajući efekt svjetlucanja. Smatra se da treperava crvena svjetlost privlače sitnu ribu koju ti sifonofori jedu.^[3]

Dok mnoge morske životinje proizvode plavu i zelenu bioluminiscenciju, ovaj sifonofor bio je tek drugi oblik života za koji je ustanovljeno da emitira crvenu svjetlost (prvi je bezbrojna Chirostomias pliopterus („zmajska riba“).^[5]

Taksonomija

Zbog visoko specijaliziranih kolonija, sifonofore su naučnike dugo zbunjivale. Dugo se vjerovalo da je izrazito posebna skupina, ali sada se zna da su evoluirali od jednostavnijih kolonijalnih hidrozoa sličnih onima iz postojećih redovaa Anthoathecata i Leptothecata.^[6] Sukladno tome, sada su sa njima sjedinjeni u podrazred Hydroidolina. Siphonophorae su dugo fascinirali naučnike zbog svog dramatičnog izgleda, kao i velikih dimenzija i opasnog uboda nekoliko vrsta. U odnosu na srodnike, njihova biosistematika relativno je jednostavna.

• Podred Calycophorae
  • Abylidae Agassiz, 1862
  • Clausophyidae Totton, 1965
  • Diphyidae Quoy & Gaimard, 1827
  • Hippopodiidae Kölliker, 1853
  • Prayidae Kölliker, 1853
  • Sphaeronectidae Huxley, 1859
  • Tottonophyidae Pugh, Dunn & Haddock, 2018
• Podred Cystonectae
  • Physaliidae Brandt, 1835
  • Rhizophysidae Brandt, 1835
• Podred Physonectae
  • Agalmatidae Brandt, 1834
  • Apolemiidae Huxley, 1859
  • Cordagalmatidae Pugh, 2016
  • Erennidae Pugh, 2001
  • Forskaliidae Haeckel, 1888
  • Physophoridae Eschscholtz, 1829
  • Pyrostephidae Moser, 1925
  • Resomiidae Pugh, 2006
  • Rhodaliidae Haeckel, 1888
  • Stephanomiidae Huxley, 1859

Haeckelove sisonofore

Video o sifanoforama, snimljen na dubini od 612 metara
Nanomia bijuga

Ernst Haeckel opisao je i nacrtao brojne Siphonophorae, a nekoliko tabli iz njegovog djela „Kunstformen der Natur“ (1904) prikazuju članove taksona:

• 
  Tabla 7
• 
  Tabla 37
• 
  Tabla 59
• 
  Tabla 77

Reference

1. Cnidaria – the nettle animals Te Ara, The Encyclopedia of New Zealand. Updated: 13 July 2012. Accessed 31 March 2015.
2. Siphonophorae (2018):Siphonophorae World Register of Marine Species. Retrieved 8 January 2018.
3. Dunn, Casey (2005): Siphonophores.
4. Siphonophora Arhivirano 2. 4. 2015. na Wayback Machine Oxford dictionary. Retrieved 31 March 2015.
5. Haddock SH, Dunn CW, Pugh PR, Schnitzler CE (juli 2005). "Bioluminescent and red-fluorescent lures in a deep-sea siphonophore". Science. 309 (5732): 263. CiteSeerX 10.1.1.384.7904. doi:10.1126/science.1110441. PMID 16002609.
6. Collins, Allen G. (30. 4. 2002). "Phylogeny of Medusozoa and the evolution of cnidarian life cycles". Journal of Evolutionary Biology. 15 (3): 418–432. doi:10.1046/j.1420-9101.2002.00403.x.

Dopunska literatura

• Mapstone, Gillian M. (2009). Siphonophora (Cnidaria, Hydrozoa) of Canadian Pacific waters. Ottawa: NRC Research Press. ISBN 978-0-660-19843-9.
• pinkTentacle.com (2008): Siphonophore: Deep-sea superorganism (video). Retrieved 2009-MAY-23.

Vanjski linkovi

• Dunn, Casey (n.d.). "Siphonophores". Siphonophores. n/a. Pristupljeno 19. 9. 2014.
• scubamedia.de (30. 8. 2013). "Tauchen in Norwegen - Kvasefjord". YouTube. scubamedia.de. Pristupljeno 19. 9. 2014.
• pinktentacle3 (22. 12. 2008). "Siphonophore". YouTube. Pristupljeno 19. 9. 2014.
• "Stunning Siphonophore Sighting". Nautilus Live: Explore the ocean LIVE with Dr. Robert Ballard and the Corps of Exploration. Ocean Exploration Trust. 27. 6. 2014. Pristupljeno 18. 9. 2014.
• ''Deep sea siphonophore'' (10 April 2017) YouTube. Imaged by the NOAA Okeanos Explorer on March 14, 2017 at 1,560 meters west of Winslow Reef complex. Retrieved 28 January 2018.