Sjekutić | |
---|---|
![]() Stalni zubi desne polovine donjeg dentalnog luka, pogled odozgo | |
![]() Stalni zubi, pogled sa desne strane | |
Detalji | |
Identifikatori | |
Latinski | 'Dentes incisivi' |
MeSH | D007180 |
TA98 | A05.1.03.004 |
TA2 | 906 |
FMA | 12823 |
Anatomska terminologija |
Sjekutići (lat. dentes incisivi) su jedna od četiri kategorije zuba u ljudskom zubalu. U stalnoj denticiji ima ih osam , po četiri u svakom dentalnom luku. To su prvi i drugi zubi od srednje linije lica u sva četiri kvadranta i sa očnjacima čine grupu tzv. prednjih zuba (lat. dentes anteriores s. intercanini).[1] U kategori sekutića su:
Sjekutići obično imaju jedan korijen sa mezijalnim i palatinalnim nagibom, koji je spljošten u meziodistalnom pravcu. Gornji imaju veće krunice u odnosu na donjke i gornji centralni sekutić ima najveću krunu, a veličina im zatim progresivno opada do donjeg centralnog sekutića (koji je ujedno i najmanji zub ljudskog zubala). Svi imaju pravilan položaj ugla i luka, sa izuzetkom prvog donjeg sekutića. Vestibulske i oralne površine sjekutića su trapezaste, sa bazom u dijelu sječivnog grebena, a bočne strane (mezijalna i distalna) su trouglaste, sa bazom u vratnom segmentu.
Kod većine osoba sa prirodnim kompletom u položaju maksimalne interkuspidacije (odnos zubnih lukova sa najvećim mogućim brojem okluzijskih kontakata) sječivni obodi gornjih prednjih zuba preklapaju se sa odgovarajućim ivicama donjih; taj položaj naziva se normalni preklop. Razmak između sječivnih ivica zuba po vertikali naziva se vertikalni preklop, koji i iznosi oko 2,5 mm, a kod prednjih zuba javlja se i blagi horizontalni preklop. Kod osoba sa pravilnim odnosom vilica (I skeletna klasa) osovine gornjih i donjih sekutića zatvaraju međusobni ugao od 130-135º.
Sjekutiće obilježava pet karakterističnih znakova po kojima se razlikuju od ostalih klasa zuba.