Slobodan Praljak

Slobodan Praljak
Praljak 2017.
Rođenje (1945-01-02) 2. januar 1945.
Čapljina, DFJ
Smrt29. novembar 2017(2017-11-29) (72 godine)[1][2]
Den Haag, Holandija
NacionalnostHrvat
Služba1991–1995.
Čin General bojnik
RatoviRat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitkeOdbrana Čapljine
Bošnjačko-hrvatski sukob
VojskaHrvatska vojska
Hrvatsko vijeće odbrane
Rod vojskePješadija
KomandovaoHVO Čapljina

Slobodan Praljak bio je hrvatski general, penzionisani general major Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane kojeg je osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila, te za učestovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, koje je za cilj imalo stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.[3]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Slobodan Praljak rođen je u Čapljini 2. januara 1945. Studij elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu završio je 1970. godine. Napisao je tezu o korekciji hromatske slike električnog signala za televizijski rad. Sljedeće godine diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1972. diplomirao je na Akademiji za pozorište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Predavao je filozofiju i sociologiju. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina bio je pozorišni režiser u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, TV-drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980), film Povratak Katarine Kožul (1989) te dokumentarne video radove Sandžak i Duhan (oba 1990).[4]

Zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojem Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, optužen je od strane tužilaštva Haškog suda po tačkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja. Optužnica ih je teretila za učešće u udruženom zločinačkom pothvatu koji je počeo 18. novembra 1991. osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i trajao do marta 1994. kada je Vašingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisano osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haškim sudom, 6. aprila 2004. izjasnio se da po svim tačkama optužnice nije kriv. Drugostepenom presudom 29. novembra 2017. u Den Haagu odbijena mu je žalba i potvrđena kazna od 20 godina zatvora. Nakon izricanja te presude Praljak je izjavio da odbija presudu i iz protesta izvršio je samoubistvo.[5][6]

Filmografija

[uredi | uredi izvor]

Režiser

[uredi | uredi izvor]

Scenarist

[uredi | uredi izvor]
  • Povratak Katarine Kožul (1989) – drama

Glumac

[uredi | uredi izvor]
  • The Death of Yugoslavia (1995) – dokumentarno-historijski film

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Bivši načelnik GS HVO-a Slobodan Praljak umro u bolnici u Haagu". HRT.hr. Arhivirano s originala, 29. 11. 2017. Pristupljeno 29. 11. 2017.
  2. ^ "Praljak trial: Bosnian Croat war criminal 'takes poison' in court". BBC.com. Pristupljeno 29. 11. 2017.
  3. ^ "MKSJ izrekao svoju posljednju presudu u žalbenom postupku u predmetu Prlić i drugi". ICTY.org. Pristupljeno 1. 12. 2017.
  4. ^ "Evo tko je Slobodan Praljak". Večernji list. Pristupljeno 29. 11. 2017.
  5. ^ "War criminal dies after drinking poison in UN court, Croatian TV reports". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2017.
  6. ^ "Slobodan Praljak reported dead after drinking poison". Al Jazeera (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 11. 2017.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]