Smjelost je suprotnost strahu. Biti smion podrazumijeva spremnost da se stvari urade uprkos rizicima.[1] Smjelost može biti svojstvo koje samo određeni pojedinci mogu pokazati.
Na primjer, u kontekstu društvenosti, smjela osoba može biti spremna riskirati sramotu ili odbijanje u društvenim situacijama, ili prekršiti pravila ponašanja ili pristojnosti. Pretjerano smjela osoba mogla bi agresivno tražiti novac ili uporno tjerati nekoga da ispuni zahtjev.
Riječ "smion" također se može koristiti kao sinonim za "drzak"; na primjer, dijete može biti kažnjeno zato što je "smjelo" ponašajući se bez poštovanja prema odrasloj osobi ili nedoličnim ponašanjem.
Smjelost može biti u suprotnosti sa hrabrošću u tome što ovo drugo podrazumijeva strah, ali se suočiti s njim.
Riječi spartanskog admirala iz 405. godine prije nove ere, Lisandra, iz "Plime rata": "Smion čovjek je gord, drzak, ambiciozan", "Smion čovjek je miran, bogobojazan, postojan." , „Smjelost poštuje samo dvije stvari: novost i uspjeh. Hrani se njima i bez njih umire.” , „Smjelost je nestrpljiva. Hrabrost je dugotrpljiva. Hrabrost ne može izdržati teškoće ili odlaganje; gladna je, mora se hraniti pobjedom ili će umrijeti. Smjelost zauzima mjesto u zraku; ona je paučinasta i fantomska. Hrabrost postavlja svoje noge na zemlju i svoju snagu crpi iz Božijeg svetog temelja.” , „Slabost neprijatelja je vrijeme. Thrasytes je kvarljiv. To je kao ono voće, ukusno kada sazri, koje smrdi do neba kada truhne.” i “Te osobine koje najviše prijaju nebu, vjerujemo, jesu hrabrost da se izdrži i prezir prema smrti.” [2]
U bihejviorističkoj ekologiji proučava se postojanje stidljivog kontinuuma kod ljudi i nekih drugih vrsta. Stidljivost i odvažnost predstavljaju "sklonost preuzimanju rizika". Odvažni pojedinci imaju tendenciju da postanu dominantni, otkrivajući korelaciju između smjelosti i društvene dominacije.[3]