Steganografija

Substitucijska tabela za slova i riječi na početku prve knjige u radu Polygraphia koju je napisao Johannes Trithemius.[1]

Steganografija je umjetnost i nauka o pisanju skrivenih poruka na takav način da niko, osim pošiljaoca i namjerenog primaoca, posumnja u postojanje poruke. Riječ steganografija je grčkog porijekla i znači "skriveno pisanje". Sastoji se od riječi steganos (στεγανός) što znači "pokriveno" ili "zaštićeno", i graphei (γραφή) što znači pisanje. Prva zabilježena upotreba pojma je iz 1499. godine sa strane Johannesa Trithemiusa u njegovom pismenom radu Steganographia u kojem opisuje kriptografiju i steganografiju.

Prednost steganografije nad samom kriptografijom je da poruke ne privlače pažnju na sebe. Očito vidljive i šifrirane poruke - bez obzira koliko zaštićene - mogu probuditi pažnju drugih i sa tim u sebi biti inkriminirajući u zemljama gdje je enkripcija protivzakonita.[2] Dakle, dok kriptografija štiti sadržaj poruke, za steganografiju se može reći da u nekom smislu može zaštiti poruku i komunikaciju preko koje se ona šalje.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • (en) Eric Cole. Hiding in Plain Sight: Steganography and the Art of Covert Communication. Wiley Publishing, 2003. ISBN 978-0-471-44449-7.
  • (en) Stefan Katzenbeisser, Fabien A. P. Petitcolas. Information Hiding Techniques for Steganography and Digital Watermarking. ARTECH HOUSE, 2000. ISBN 978-1-58053-035-4.
  • (en) Neal Kolblitz. A Course in Number Theory and Cryptography. Springer, New York, 1994. ISBN 978-0-387-94293-3.
  • (en) Menezes, P. C. van Oorshot, S.A.Vanstone. Handbook of Applied Cryptography, CRC Press, Boca Raton, 1996. ISBN 0-8493-8523-7.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Trithemius POLYGRAPHIÆ LIBRI SEX, Frankfurt 1550, f [c5r
  2. ^ (en) Pahati, OJ (29. 11. 2001). "Confounding Carnivore: How to Protect Your Online Privacy". AlterNet. Arhivirano s originala, 16. 7. 2007. Pristupljeno 2. 9. 2008.