Stereotip je tuđica (prema francuskom stéréotype; od grčkog στερεός – stereos = prostorni, trodimenzionalni + τύπος – tipos = uzorak, obrazac, model), skup sasvim pojednostavnjenih i pretjerano uopćenih osobina koje se pripisuju svim pripadnicima neke društvene skupine, kao što su etnička, rasna, osobna konstitucijska i druga pripadnost.[1][2]
Tako je, naprimjer, rasprostranjena i razmjerno trajno poimanje zajedničkih, češće negativnih nego pozitivnih svojstava društvene skupine ili pojedinca. Po takvom stereotipu, naprimjer, Japanci su marljivi i precizni, Crnogorci lijeni, Italijani su vatreni ljubavnici; profesori su rastreseni i sitničavi, negroidi muzički i ritmički nadareni i skloni lagodnom životu, crvenokosi ljudi su prgavi, a prirodno gojazni su flegmatični i veseljaci. Pojednostavnjivanjem složene društvene sredine i kompleksne osobnosti, stereotipi olakšavaju obradu informacija i lakše snalaženje u određenim situacijama. Sljedstveno tome, relativno je raširena pojava da se nedostupne ili nepotpune informacije o svojstvima pojedinih osoba nadoknađuju "poznavanjem" osobina skupine kojoj on pripada.
U širem značenju, pojam stereotip odnosi se i na često ponavljan, neizvoran postupak ili djelo ili "kliše".
Riječ „stereotip“ izmislio je Firmen Didot. Ova riječ je označavala tipografski element koji je korišten prilikom štampe umjesto originala. Američki novinar Valter Lipman spojio je ovu metaforu nazvavši stereotip slikom u našim rukama.
U engleskom jeziku riječ „stereotip“ se prvi put pojavljuje u svom modernom značenju 1850. godine kao imenica, i ima značenje slike (predstave) ovjekovječene bez i jedne izmjene.[3]