Suho voće
Suho voće je voće nastalo sušenjem tehnološki zrelog voća prirodnim putem (sunce, vjetar) ili putem mašina kao što je dehidrator hrane, do stepena koji omogućuje dulje čuvanje.
Primjeri suhog voća su grožđice, suhe šljive, suhe smokve, ali i ostalo voće kao datula, jabuka, kajsija, banana, brusnica, kruška, ananas, mango, papaja, jagoda, kokos i dr. Postoje tri osnovna tipa sušenog voća: osušeni cijeli ili rezani plodovi (na kriške, kockice, prutiće i dr.), osušeni mljeveni proizvodi i suhi proizvodi u prahu (ekstrakti). Suhi voćni proizvod mora imati boju, miris i ukus svojstven voću od kojeg je dobiven.[1]
Sušeno voće ima nekoliko puta veću energiju od svježeg voća, kao i sastav hranjivih tvari, posebno šećera, željeza i količine biljnih vlakana. Količina vode u suhom voću iznosi 16-25%. Suho voće, za razliku od svježeg voća, probavlja se duže vrijeme u želucu.
Tradicionalno sušeno voće, kao što su grožđice, smokve, hurme, kajsije i jabuke, milenijima je bilo sastavnica mediteranske prehrane. To je dijelom zbog njihovog ranog uzgoja u bliskoistočnom regionu poznatom kao Plodni polumjesec, koji se sastoji od dijelova modernog Irana, Iraka, jugozapadne Turske, Sirije, Libana, Palestine, Izraela i sjevernog Egipta. Sušenje ili dehidracija također su bili najraniji oblik konzerviranja hrane: grožđe, hurme i smokve koje su pale sa drveta ili vinove loze su se sušile na vrelom suncu. Rani lovci-sakupljači primijetili su da su ovi otpali plodovi poprimili jestiv oblik i cijenili ih zbog njihove stabilnosti, kao i zbog njihove koncentrisane slatkoće.[2][3][4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ http://www.zzjzpgz.hr/nzl/16/voce.htm
- ^ Trager J. The food Chronology: a food lover's compendium of events and anecdotes, from prehistory to the present. Henry Holt and Company Inc, New York, NY 1995
- ^ Brothwell D, Brothwell P. Food in Antiquity: A survey of the diet of early people. Johns Hopkins University Press, Baltimore and London (1998) pp. 144–147
- ^ Tannahill R. Food in History, Three Rivers Press, New York (1998) pp. 49–51
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
