Sulejman (oko 985–932. p. n. e; arapski: سليمان; hebrejski: שְׁלֹמֹה) jest poslanik u islamu, a koji je poznat kao Kralj Solomon u Bibliji. Po nekim islamskim predajama a također i kršćanskim izvorima, vjeruje se da je Sulejman živio samo 53 godine.
U Kur'anu, Sulejman je sin poslanika Davuda. Kur'anski ajeti govore o tome da ga je Allah, učinio poslanikom i dao mu određene moći i veliku vlast. Vladajući velikim kraljevstvom koje se u njegovo doba proširilo sjeverno od Jemena, bio je poznat po velikoj mudrosti i pravednim presudama.
Prema Kur'anu i hadisima poslanika Muhammeda, Sulejman je imao vlast nad određenim prirodnim elementima, kao što je vjetar.[1] Zatim mu je (i njegovom ocu Davudu, prije) data sposobnost da razumije "govor" ptica[2] i mrava[3] i vlast nad Džinima, koji su mu služili.[4]
U poznatom Kur'anskom kazivanju o Sulejmanu spominje se da jednog dana ptica po imenu Hudhud (smatra se da je to ptica pupavac), nije došla na vojnu smotru koju je redovno vršio Sulejman lično. O tome se kaže:
- 20. "I on izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?'
- 21. 'Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!'"
- 22. "Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
- 23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni"
- 24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put
- 25. pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
- 26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"
- 27. "Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne.
- 28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"
- 29. "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!
- 30. Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
- 31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite."
Nakon što je Hudhud (pupavac) informirao Sulejmana o narodu iz Sabe a to je drevno kraljevstvo koje je obuhvatalo današnju Etiopiju, Eritreju i Jemen, Sulejman je odlučio da pošalje pismo u kome ih poziva da se ostave satanizma koje su ispoljavali kroz kult obožavanja sunca. U tom pismu je po Kur'anskoj predaji stajalo:
Nakon vijećanja koje su održali velikani Sabe na čelu s kraljicom, odlučeno je da kraljica lično sa darovima otputuje u diplomatski posjet Sulejmanu. Nadalje, spominje se priča o tome kako je Sulejman odlučio da kraljici pokaže kakvu vlast ima, pa je, dok je kraljica putovala prema njemu, okupio Džine i rekao im:
Dalje se navodi da je prijesto kraljice od sabe već bio pred njim, a da je kraljica nakon što je to vidjela, nakon što je došla, ostavila svoju staru vjeru obožavanja sunca i pokajala se za to riječima :
Prema Kur'anu, Sulejmanova smrt je poučan primjer. Spominje se da je Sulejman stajao na molitvi u Hramu kada je umro, ali s obzirom na to da je bio naslonjen na štap, nije pao. Njegovi podanici; ljudi i džini, nisu znali da je on umro sve dok Allah nije naredio, malom crvu da nagrize njegov štap pa je on pao. Tako su saznali da je mrtav.[6]
|isbn=
: checksum (pomoć). Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.