Svrzina kuća je privatna kuća u Sarajevu izgrađena u tradicionalnom bosanskom stilu, koja danas služi kao muzej bosanske arhitekture.[1][2] Kuća je apsolutno čuvala intimu porodičnog života i pružala uvid u život sokaka. Ona je najljepši očuvani primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom periodu. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3]
Svrzina kuća se navodi u mnogim arhitektonskim naučnim teorijama kao primjer bosanske arhitekture osmanskog perioda, koja je definirala bosanski arhitektonski sklop. Po mnogim teorijama sastoji se iz sljedećih komponenata: ograda, koja je određivala ulicu i jasno odvajala privatni od javnog prostora, dvorište, koje je bilo obloženo oblim kamenom, radi lakšeg održavanja, šadrvan, fontana ili česma, koja je služila za održavanje higijene prije ulaska u kuću, hajat, prizemlje, gdje se okupljala familija, te divanhana na spratu, koja je bila privatnog karaktera, a korištena uglavnom za odmor i uživanje pogleda na čaršiju ili u prirodu. Kuća je posjedovala cvjetnjak đul-bašću i povrtnjak.
Sagrađena je od nepečene cigle čerpića i drveta. Kuću su karakterisala dva jasno odvojena dijela: muški i ženski, što govori o patrijarhalnim porodičnim odnosima, specifičnim za cjelokupni period osmanske vlasti, koji su se dugo zadržali i ostavili svoje tragove sve do novijeg vremena. Nakon završetka opsade Sarajeva, kuća je rekonstruisana i ponovo otvorena za javnost 1997. godine. Tokom 2005. godine izvršena je još jedna veća rekonstrukcija objekta.